Autor: Tina Bazić
U maloj dvorani u Stubici, gdje se uspjeh ne mjeri modernom opremom već količinom prolivenog znoja, prije 14 godina započela je jedna neobična sportska priča. Marko Bulek, danas reprezentativac i strah i trepet u ringu, svoj je put započeo sa samo sedam godina. No, suprotno očekivanjima, to nije bila ljubav na prvi pogled, već roditeljska intervencija kako bi se obuzdala energija dvojice braće koji su kućne sukobe često rješavali šakama.
“Ako se već želite tući, onda to radite negdje drugdje”, rekli su im roditelji i upisali ih u Savate klub Stubica. Ono što je počelo kao disciplinska mjera, pod budnim okom trenera i osnivača kluba Srećka Znike, preraslo je u jednu od najuspješnijih borilačkih karijera u regiji, pretvorivši dječaka punog energije u discipliniranog sportaša koji Savate boks danas naziva načinom života.
Kako je ring pobijedio travnjak
Kao i svaki dječak, Marko je u jednom trenutku bio na prekretnici. Gotovo svi njegovi vršnjaci trenirali su nogomet, a on je ozbiljno razmišljao o tome da im se pridruži jer je osjećao pritisak okoline. Tada je uslijedio ključni razgovor s trenerom Znikom koji mu je objasnio surovu, ali privlačnu filozofiju ringa.
– U nogometu tvoja momčad može pobijediti čak i ako ti igraš loše, ili možeš izgubiti unatoč tome što si najbolji na terenu. U ringu si sam i sva odgovornost pada na tebe – prisjeća se Marko trenerovih riječi koje su mu ostale urezane u sjećanje.
Od tog trenutka, Marko je prestao samo odrađivati treninge i počeo je istinski živjeti borbu. Danas neprestano analizira mečeve i pokrete vrhunskih boraca, a priznaje da ih nerijetko i sanja, potpuno posvećen svakom sitnom detalju taktike i tehnike.
Disciplina koja ne zna za pauzu
U 14 godina dugoj karijeri, dvorana u Stubici bila je Markov fiksni termin. Čak ni ozljede ga nisu mogle zaustaviti. Kada je prošlog listopada slomio desnu šaku, vratio se treninzima već nakon tjedan dana, s gipsom na ruci, radeći sve što je mogao samo da ostane u ritmu.
Znika ističe da je upravo ta mentalna snaga ono što Marka izdvaja od drugih.
– Tehniku može naučiti svatko, ali mentalnu snagu moraš imati u sebi. Marko se u glavi može “prešaltati” na bilo koju disciplinu – bio to savate, boks ili K1 – kaže trener.
Publika gura kad tijelo stane
Nedavni nastup u Zaboku na CFL 1 eventu bio je kruna njegovog dosadašnjeg rada pred domaćom publikom. Meč protiv iskusnog Dagestanca Azamata Khadzhakayeva bio je pravi “rat” u K1 Extreme disciplini. Marku je to bio prvi put da ulazi u ring pod takvim pravilima, dok je s druge strane stajao suparnik s ozbiljnim profesionalnim iskustvom i postignućem od osam pobjeda. Iako je u trećoj rundi bio na izmaku snaga, huk s tribina mu je dao dodatnu energiju.
– Imao sam osjećaj da više nemam energije, ali kada sam čuo publiku i svoje prijatelje kako me bodre, jednostavno sam morao pronaći još taj posljednji atom snage – opisuje Marko trenutak u kojem je s dva nokauta prelomio borbu u svoju korist:
– Osjećaj kad ti sudac podigne ruku nakon takve borbe je nešto što nikada ne dosadi – rekao je.
Lekcija koja se ne zaboravlja
Trener Srećko Znika, koji Marka od malih nogu zove “Bruce Lee”, ističe kako je ponosan na svaki njegov rezultat.
– Danas je teško biti vrhunski borac, paziti na kilažu, disciplinu i životne izazove – kaže Znika.
Kroz smijeh se prisjeća anegdote iz Markovih ranih dana kada mu je prije svakog nastupa govorio mudrost iz Alan Forda:
– “Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“. Marko je to tada shvaćao sasvim ozbiljno, a sudeći prema rezultatima, tu lekciju nikada nije zaboravio – govori Znika.
Cilj svjetsko zlato
Iza njega je već sedam neprekidnih godina u reprezentaciji, što je uspjeh koji malo koji sportaš u njegovim godinama može istaknuti. Sljedeći cilj je jasan, svjetsko zlato u combatu i nastavak uspješnog puta u profesionalnom boksu. S obzirom na to da Marko mečeve ne samo da odrađuje, već ih i sanja, čini se da je svjetski tron samo pitanje vremena.
