Prije desetak dana proslavila je 107. rođendan u Zagorskim Selima, a nama otkriva zanimljive detalje iz života i recept za dugovječnost iz bogate životne škrinje
Nakon što su Zagorska Sela prošlog utorka odjekivala pjesmom i veseljem povodom nevjerojatnog 107. rođendana Antonije Pauker, posjetili smo slavljenicu kako bismo doznali dojmove s fešte za pamćenje, ali i izvukli pokoji savjet iz njezine bogate životne škrinje.
Baka Antonija, koja je preko noći postala poznata u cijelom Zagorju, dočekala nas je u sjajnom raspoloženju i bez ijedne tablete u džepu, s prepoznatljivim osmijehom i bistrinom koja posramljuje i upola mlađe. A kraj nje bila je njena nova cimerica, Cilika Gorup, koja je bila uz nju tijekom trajanja čitavog intervjua.
Dvije torte, tamburaši i novi početak
Dojmovi s velike proslave još se nisu potpuno slegli, no baka Antonija ne skriva oduševljenje svime što su joj njezini domaćini i djelatnici Općine, na čelu s načelnicom Ksenijom Krivec – Jurak pripremili. Za tortu pak je bio zaslužan sin njene cimerice Cilike. Inače, doznajemo, on svake godine donese dvije torte, jednu za Antoniju, jednu za Ciliku, jer su, od kada su zajedno u sobi, nerazdvojne.
I, kakva je bila torta?
– O, bila je fina, bila je… Rekla sam da sam se najela! Volim slatkiše – priznaje nam baka kroz smijeh, prisjećajući se čak dviju rođendanskih torti koje su krasile njezin stol, dok su atmosferu podizali tamburaši i harmonika.
Iako je u Dom za starije i nemoćne Sv. Katarina u Zagorskim Selima stigla tek 2021. godine, pa je tako postala Zagrepčanka sa zagorskom adresom, baka Antonija ovo toplo okruženje vidi kao svoj novi početak.
– Svatko me rado prima i svatko me voli. Ja se s pametnima volim – mudro poručuje slavljenica, dodajući kako ju je obitelj kod koje se nalazi primila otvorenog srca.
Bez lijekova
Ono što najviše fascinira kod ove 107-godišnjakinje jest njezino čelično zdravlje. Dok današnja mladež u torbama nosi analgetike, baka Antonija ne troši nikakve lijekove te vrste. Zanimljivo, kroz život se nije previše oslanjala ni na domaću narodnu medicinu poput čajeva od lipe, bazge ili koprive, ali zato vjeruje u provjerene, tradicionalne rituale.
Kockica čokolade i čašica rakije ujutro? Za nju to uopće nije loša ideja, ali pod jednim ključnim uvjetom:
– Dobra je rakija, ali malo. Treba znati granicu, treba znati! Popijem je malo, puno ne. Dobro je malo popiti zbog sebe, ne škodi mi – kaže Antonija i priznaje da bi joj i u trenutku našeg razgovora dobro sjela jedna domaća šljivovica. Uz to, obavezno ide i kava, ali isključivo slatka! Zanimljivo je, otkrili su nam iz Doma, da za vrijeme korone jedino baka Antonija nije imala nikakve simptome.
Burna povijest
Životni vijek bake Antonije obuhvaća burnu povijest, rođenje neposredno nakon Prvog svjetskog rata, sjećanja na Drugi svjetski rat, u kojem je vrijeme provodila kao domaćica u Zagrebu. Iz tog vremena, od onih ljepših stvari, pamti jednostavnu modu u kojoj su se nosile suknje, no današnji modni trendovi i brzi ritam života joj nisu zanimljivi.
Oni koji je najbolje poznaju opisuju je kao nevjerojatnog borca, što potvrđuje i činjenica da je sa 102 godine i dalje samostalno kuhala ručak.
Kada je u pitanju hrana, baka nam otkriva da je kroz život najviše voljela jesti juhe, posebice onu s keljem i puno povrća. No, posebno mjesto u njezinu srcu i sjećanju drži jedan tradicionalni zagorski doručak.
– O da, ajnpren juha! To se ujutro jelo za doručak, tko nije imao kave, jeo je ajnpren juhu – prisjeća se baka. Naravno, nezaobilazni su bili i štrukli, koji su u njezinoj kuhinji bili glavno jelo, ali sirni slatki štrukli.
Savjet za mlade
Na pitanje što je to što je drži tako čvrstom i sretnom u 107. godini života, baka skromno odgovara da ne zna, no možemo primijetiti da su to njezina borbenost i dobri ljudi kojima je uvijek okružena.
Za kraj, pitali smo ovu dugovječnu ženu ima li kakav zlata vrijedan savjet za današnje generacije koje su stalno pod stresom i u žurbi. Njezin je odgovor bio kratak, jasan i popraćen toplim osmijehom:
– Zlato moje, čuvaj se i nemoj previše raditi. Pametno si rasporedi posao da si previše ne natrpaš na glavu – govori baka Antonija.
Uz malo šljivovice, tanjur tople juhe, puno ljubavi i manje stresa, baka Antonija nam je pokazala da recept za dugovječnost zapravo uopće nije kompliciran.
Želimo joj još mnogo lijepih i mirnih dana u njezinu novom zagorskom domu i njezinom novom početku, kako je to i sama, jasno i glasno potvrdila:
– Da! (Mihaela Picak)
