Vozači često vjeruju da ih kamera za brzinu može “uhvatiti” stotinama metara prije nego što joj se približe, no stvarnost je drugačija. Stacionarni uređaji imaju precizno određenu zonu mjerenja, a presudno je kada vozilo uđe u taj prostor, piše Autoklub.
Ugledali ste kameru uz cestu, odmah pustili papučicu gasa i zapitali se jeste li već kažnjeni? To je jedno od najčešćih pitanja među vozačima, posebno na dionicama na kojima se nadzor brzine često provodi. No odgovor nije jednostavno “da” ili “ne” – sve ovisi o trenutku kada vozilo ulazi u područje u kojem uređaj može izmjeriti brzinu.
Suprotno raširenom mišljenju, stacionarne kamere za brzinu ne snimaju vozila na udaljenostima od nekoliko stotina metara. One rade unutar unaprijed određene zone mjerenja u kojoj bilježe brzinu i, ako je potrebno, fotografiraju vozilo koje je počinilo prekršaj.
Primjerice, jedan od često korištenih sustava u Europi, GATSO RT4, brzinu mjeri na udaljenosti od približno 10 do 100 metara. To znači da činjenica da ste kameru primijetili 300 ili 400 metara ranije ne znači da vas je uređaj u tom trenutku već evidentirao.
Ipak, to ne znači da je sigurno naglo kočiti tek kada ugledate kameru. Ako vozilo uđe u mjernu zonu dok se kreće brže od dopuštene brzine, kamera će zabilježiti prekršaj, bez obzira na to što ste nekoliko trenutaka ranije počeli usporavati.
Kamera nije isto što i policijski radar
Dodatnu zabunu među vozačima stvara miješanje stacionarnih kamera s uređajima koje koristi policija. Dok fiksne kamere rade unutar unaprijed definiranog područja, prijenosni radari i laserski mjerači brzine mogu pratiti i mjeriti vozila s puno većih udaljenosti.
Zbog toga pravilo koje vrijedi za kameru postavljenu uz cestu ne mora vrijediti i za policijsku ophodnju koja brzinu kontrolira ručnim uređajima ili radarima.
Postoji li propisana udaljenost znaka za kameru?
Još jedno često pitanje među vozačima odnosi se na prometni znak koji upozorava na nadzor brzine. Mnogi smatraju da između znaka i kamere mora postojati točno određeni razmak, no takvo pravilo ne vrijedi univerzalno.
Položaj znaka određuje se prema karakteristikama prometnice, preglednosti i prometnim uvjetima. Njegova je svrha upozoriti vozače na mogućnost nadzora i potaknuti ih da prilagode brzinu, a ne omogućiti naglo usporavanje neposredno prije kamere.
Zaključak je jednostavan – kamera vas neće snimiti čim je ugledate u daljini, ali neće ni “oprosti” prebrzu vožnju kada uđete u njezinu zonu mjerenja. Najsigurnije je zato voziti prema ograničenjima, a ne računati na posljednje sekunde za kočenje.
