U Domu za starije i nemoćne osobe u Čakovcu svečano je obilježen vrijedan i rijedak životni jubilej – 100. rođendan Terezije Mošmondor, Čakovčanke čiji je životni put ispunjen obitelji, radom, vjerom, požrtvovnošću i ljubavlju prema najbližima.
Ovaj poseban dan Terezija je proslavila u društvu obitelji, prijatelja i brojnih čestitara koji su joj uputili najljepše želje za dobro zdravlje, mir i još mnogo radosnih trenutaka.
Među čestitarima su bili i međimurski župan Matija Posavec, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini te ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Čakovec Suzana Belović, koji su slavljenici uručili prigodne poklone te joj uputili iskrene čestitke povodom 100. rođendana. Poželjeli joj da je zdravlje i dalje dobro služi te da još dugo uživa u druženju sa svojom obitelji – djecom, unucima, praunucima i prapraunukom.
Čestitku su joj uputili, uz ispunjenje nekoliko glazbenih želja, dečki iz ‘Skandal Benda’.
Terezija Mošmondor rođena je 24. rujna 1926. godine i cijeli je svoj život provela u Čakovcu. Kao domaćica i majka troje djece, Andrije, Nade i Ane, najveći dio života posvetila je obitelji i domu. Više od 46 godina živi kao udovica, a kroz desetljeća je svojim radom, brigom i požrtvovnošću bila oslonac svojim najbližima.
Danas je ponosna majka, baka, prabaka i šukunbaka. Ima šestero unučadi i sedmero praunučadi, a posebno mjesto u njezinu srcu zauzima najmlađi član obitelji, prapraunuk Lado. Iako je izgubila sina Andriju, uspomena na njega i dalje živi u srcima članova obitelji i ostaje trajnim dijelom njezina životnog puta.
Terezija je tijekom života bila poznata i po svojoj ljubavi prema kuhanju i pripremanju kolača. Svojim je kulinarskim umijećem godinama okupljala i razveseljavala obitelj, a jela koja je pripremala bila su izraz njezine pažnje, topline i ljubavi prema najbližima.
Važno mjesto u njezinu životu uvijek su imali vjera, crkva i sveta misa. Vjera joj je bila oslonac i izvor snage kroz različita životna razdoblja, a povezanost s crkvom sastavni dio njezina životnog puta. Do studenoga 2019. godine živjela je u Buzovečkoj ulici u Čakovcu, nakon čega je svoj novi dom pronašla u Domu za starije osobe u Čakovcu. Upravo je ondje dočekala svoj veliki jubilej – cijelo jedno stoljeće života.
Tereziju i danas dobro služi sjećanje. Sa svojim je gostima rado podijelila brojne uspomene, prisjetila se nekadašnjeg života, ratnih i mirnih godina, ljudi i događaja koji su obilježili njezino stoljeće. Njezina sjećanja dragocjeno su svjedočanstvo o vremenu koje je iza nas i o životu nekoliko generacija Čakovčana.
Na svoj 100. rođendan Terezija nije imala velike želje. Sebi, ali i svima koji je okružuju, poželjela je ono najvažnije – zdravlje, sreću i dug život. A na pitanje o tajni dugovječnosti odgovorila je jednostavno i životno: ‘ljubav prema svima’.
