Nogometna priča Karla Stiperskog, Daria Frinčića i Ivana Jazbeca dokaz je da se strpljenje i glad za uspjehom uvijek isplate. Iako s tek 21 godinom na leđima i bez dugogodišnjeg seniorskog iskustva, ova trojica mladića su čistom upornošću i neospornim talentom izborili status nezamjenjivih karika krapinskog Zagorca.
Životni i nogometni putevi, koji su započeli u Pregradi, Omladincu i Oroslavju, isprepleli su se u Krapini 2017. godine. Od tada traje njihovo zajedničko sazrijevanje. Gurali su jedan drugoga kroz mlađe uzraste, a zatim i kroz mukotrpan prijelaz u seniorski nogomet. Karlo i Dario su svoje prve minute dočekali pod vodstvom Damira Milinovića (protiv Zeline, odnosno krapinskog Gaja), dok je Ivan seniorsko vatreno krštenje imao pod vodstvom Ivana Zubića.
Prošli su put od golobradih klinaca do stupova prve momčadi, a sve zahvaljujući nevjerojatnoj želji. Zato smo sjeli u ‘CB Saloon’, gdje smo ih uz kavu “izrešetali” pitanjima o njihovom pogledu na prošlu i novu sezonu.
Vaš pogled na prošlu sezonu?
Jazbec: Po meni je prošla sezona bila iznimno uspješna, drugo mjesto u prvenstvu i osvajanje zagorskog kupa. U prvenstvu smo bili cijelo vrijeme pri samom vrhu u borbi za prvo mjesto. Smatram da imamo pravo biti ponosni na prošlu sezonu svi skupa, jer sve što smo ostvarili smo zaslužili na terenu svojim trudom i radom, bez ikakve pomoći bilo koga i ostali smo čistog obraza. Na žalost, izgleda da to u današnje vrijeme sve manje znači.
Stiperski: Za prošlu sezonu imam samo riječi hvale, drugo mjesto u prvenstvu i osvojen kup. Kako smo izgurali tu sezonu, pod kojim uvjetima, mogu reći samo jedno veliko bravo za cijelu ekipu predvođenu trenerima Pericom Vidakom i Bojanom Žižićem. Da je bilo samo malo više pravde, vjerujem da bi se sezona završila na najbolji mogući način, a to je duplom krunom. Ekipa je kroz cijelu sezonu disala kao jedan, što se moglo osjetiti i na treninzima i na utakmicama. Stvorila su se mnoga prijateljstva i nešto više od ekipe, te je upravo to bio ključ uspješne sezone. O nekim stvarima koje nemaju veze s nogometom ne želim pričati, jer svi znamo što se izdogađalo kroz cijelu sezonu…
Frinčić: Prošla sezona je bila iznimno uspješna. Završili smo kao viceprvaci, što je ogroman uspjeh – kako za nas kao ekipu, tako i za klub. Ostaje mali žal za naslovom, ali to nam je samo motivacija za dalje.
Nova sezona – nova prilika, ali bitno izmijenjeni roster! Jeste li očekivali tolike promjene? Otišla su petorica bitnih – članovi prve jedanaestorke…
Jazbec: Ove sezone izmijenjena ekipa. Na žalost, otišli su neki dečki koji su puno dali i značili u prošloj sezoni, ne samo zbog nogometnih vrijednosti nego i ljudskih, te je upravo to bio jedan od najvažnijih faktora što smo stvarno dobro izgledali na terenu. Bili smo prava klapa. Zbog promjena u kadru smatram da ne smijemo gledati trenutačnu ekipu kroz prizmu ekipe prošle sezone jer su došli igrači drugačijih profila u usporedbi s onima koji su otišli.
Stiperski: Iskreno nisam očekivao ovakve promjene. Otišlo nam je puno kvalitetnih igrača koji su nosili igru Zagorca prošle sezone. Pet standardnih igrača je otišlo i naravno da se to osjeća, pogotovo kada pogledamo da su ti igrači sudjelovali u 70 posto naših golova, da ne govorim koliko su značili ekipi što se tiče i trke, agresivnosti, mentaliteta… Što se tiče ove sezone ne treba ništa očekivati, ne trebamo imati neki imperativ da nešto moramo. Trebamo zapeti, trenirati i vjerujem da će se rezultati onda pokazati.
Frinčić: Iskreno, znali smo da će biti promjena, ali klub je brzo reagirao, doveo nove dečke te priključio mlade iz svoje škole nogometa. Vjerujem u njih te smatram da je ovo sjajna prilika da preuzmu odgovornost na terenu.
Iza vas su tri utakmice Kupa i pet prvenstvena kola! Kako gledate na te utakmice i jeste li zadovoljni?
Jazbec: Prva utakmica ove sezone odmah je bila vatrena i odvela nas u produžetke koji su nas doveli do pobjede. Tri dana nakon toga početak prvenstva protiv Maksimira, utakmica u kojoj smo stvorili velik broj šansi, posebno prvo poluvrijeme, no nažalost nismo ih iskoristili, ali na kraju ipak zaslužena pobjeda 1:0. Zatim Vrapče protiv kojeg smo dobro otvorili utakmicu pogotkom i također imali par dobrih situacija, no nismo ih realizirali, a u nastavku je Vrapče okrenulo utakmicu u svoju korist. Protiv Istre smo znali da nas čeka teška utakmica u kojoj smo morali puno raditi bez lopte te ne primiti rani pogodak. Istra je svoju kvalitetu pokazala, no smatram da smo u toj utakmici zaslužili barem jedan gol jer smo također stvorili određen broj šansi i u nekim situacijama jako dobro izgledali. Nije sramota od takve ekipe izgubiti s pet pogodaka razlike, ali ostaje žal jer smo neke golove primili prelako. Protiv Zagreb Cityja igrali smo bez dvojice standardnih igrača, što nije alibi, ali sigurno da je utjecalo na našu prikazanu igru u subotu. Primili smo rani pogodak nakon kojeg smo se oporavili i igrali bolje, izjednačili te imali priliku čak i povesti. Drugo poluvrijeme opet rani pogodak nakon kojeg se jednostavno nismo uspjeli dići. Uspjeli smo doći i do izjednačenja, ali je gol poništen zbog nepostojećeg zaleđa te smo tako ostali bez ijednog boda. Bili smo na razini u Velikom Trgovišću gdje smo izborili prolaz u zagorskom kupu. Znali smo da će prve utakmice biti zahtjevne, te da nam neće biti lako na samom startu. Nakon pet prvenstvenih kola imamo četiri boda, sigurno da smo trebali i mogli više, no to ćemo, vjerujem, popraviti već protiv Bistre.
Stiperski: Prvu službenu utakmicu igrali smo u Kotoribi, pretkolo kupa protiv Graničara, te odmah vidjeli sve čari kupa. Kvalitetnija smo momčad, makar to nismo pokazali prvo poluvrijeme, no našom kvalitetom uspjeli smo preokrenuti rezultat, te zasluženo slavili nakon produžetaka. Zatim je slijedilo otvaranje prvenstva protiv Maksimira, gdje smo cijelu utakmicu dominirali, osim par trenutaka, gdje nas je naš Brule spasio i otvorili smo sezonu kao što smo i očekivali – prolazak u kupu i pobjeda u prvom kolu. No u drugom kolu hladan tuš, stiglo je Vrapče, naši stari znanci, te smo izgubili 4:2, gdje smo dobro ušli u utakmicu, zabili pogodak, propustili par dobrih šansi za koje nas je Vrapče na kraju kaznilo, te utakmicu okrenulo u svoju korist. Slijedio je kup protiv Istre gdje smo nažalost izgubili možda i previsokim rezultatom s obzirom na prikazano, no vidjeli smo da možemo igrati i s protivnicima iz najvišeg ranga. Nakon toga u gostima kod Zagreb Cityja, znatno oslabljeni, smo izgubili utakmicu, a realno smo trebali uzeti barem bod, no radi nekih sumnjivih odluka sudaca ipak nismo. Utakmica kupa u Trgovišću ipak je bila samo rutinska pobjeda i mislim da sve osim pobjede bi bila sramota, tako da idemo dalje i pokušat ćemo i ove godine osvojiti kup.
Frinčić: Iza nas je dinamičan dio sezone koji se i dalje nastavlja. Možda malo na početku evidentan grč, ali mislim da kako vrijeme odmiče ekipa je sve uigranija. Dosadašnjim učinkom sam djelomično zadovoljan, jer vrijeme uigravanja zahtjeva određeni period. Momčad pokazuje borbenost, ali s druge strane pad koncentracije u završnicama nas je koštalo nekih bodova.
Suci vas ni ove godine neće “maziti”, sudeći barem prema utakmici protiv Zagreb Cityja gdje ste oštećeni. Kako to uspijevate prebroditi?
Jazbec: Ne volim puno pričati o sucima jer mnogi u tome vide traženje određenog alibija. No najveći problem je to da smo se svi već navikli na takve stvari i nitko se uopće više ne želi boriti s tim. Nama kao ekipi, odnosno klubu, ništa ne znači kada sudac dobije kaznu od par utakmica, zbog toga što nama nitko ne može vratiti bodove koje smo zaslužili i koji su jedino mjerilo rezultata. Mi ne tražimo niti želimo bilo kakvu zaštitu ili privilegiju, nego da suđenje bude u najmanju ruku korektno, posebno u gostujućim utakmicama.
Stiperski: Na žalost, navikli smo već na to da se svlačionica bori sama protiv svih, što se izrazito moglo vidjeti i prošle sezone, a nastavlja se i u ovoj sezoni. Već u prvom kolu neobjašnjivi crveni karton treneru Vidaku, sporne situacije protiv Zagreb Cityja, a tek je 5. kolo završeno. Borimo se sami protiv stvari kojih ne bi trebalo biti u nogometu. Ne želim previše pričati o sucima jer oni ne bi trebali biti glavna tema nogometa i utakmica, nego mi igrači.
Frinčić: Suđenje je sastavni dio igre na koji ne možemo utjecati. Utakmica je iza nas. Bilo je spornih situacija, ali takve odluke ne bi trebale ugroziti naš rezultat. Okrećemo se novom protivniku.
Prošle sezone viceprvaci! Što očekujete ove sezone?
Jazbec: Prošle sezone smo svi živjeli za to da utakmica u Zaprešiću odlučuje o naslovu prvaka, no nažalost nismo na kraju uspjeli u tome. Od ove sezone očekujem da budemo što konkurentniji u borbi za sam vrh te da se mlađi igrači, posebno domaći, afirmiraju i prilagode na seniorski nogomet.
Stiperski: Prošla sezona je stvarno bila posebna, borili smo se do samog kraja, ekipa je bila borbena, hrabra, od prvog do posljednjeg. No, ponekad ti to nije dosta. Ove godine liga je dosta izjednačena, već smo napravili kiks i moramo težiti tome da ih ubuduće bude sve manje. Dosta puta sam čuo da govore o nama i respektiraju nas na temelju prošle sezone, ali ovo je nova sezona, novi početak.
Frinčić: Svjesni smo da nas nakon viceprvaka svi gledaju s većim respektom. Bit će teže nego lani. Polako, utakmica po utakmica, s ciljem stabilizacije novog sastava.
Odlični ste malonogometaši i jako aktivni tijekom ljetnih turnira! Odakle ta ljubav i što vam znači mali nogomet?
Jazbec: Zapravo se i ljubav prema nogometu rodi na betonskom igralištu. Mali nogomet jednostavno volim igrati i volim to druženje s ekipom, noćne turnire… To je jednostavno nešto što čekaš cijelu godinu. Mislim da je teško objasniti nekome tko nije u tome i tko to nije prošao ili doživio. Mali nogomet igramo u zimskoj i ljetnoj pauzi. Imamo ekipu ‘CB Down Town & Vinarija Petrač’ koja je već dvije godine na okupu, više manje uz neke promjene. Svi se poznamo već duže vrijeme i par nas zajedno igra veliki nogomet, tako da si jednostavno svi skupa odgovaramo i za sada to dobro izgleda.
Stiperski: Mali nogomet igramo isključivo radi gušta, društva i prijateljstva. Još od malih nogu sam s tatom uvijek gledao te malonogometne turnire i bio ljut što nisam mogao igrati. Počeo sam igrati negdje sa 16 godina i uvijek smo ispadali prvo ili drugo kolo. Sve dok nismo 2023. godine oformili ekipu ‘CB Down Town & Vinarija Petrač’, gdje su najviše zaslužni naši prijatelji Antonio Strabić i Kristijan Juranić. Svakako zahvale idu i gospodi Petrač i Miljenku Krklecu koji se uvijek pobrinu da nam ništa ne nedostaje. Od tada smo aktivni svake zime i svakog ljeta i moglo bi se reći da smo u naše vitrine pospremili popriličan broj pehara.
Frinčić: Što se tiče malog nogometa, to je poseban čar od malena. Malonogometni turniri imaju posebnu opuštajuću atmosferu i druženje izvan klupskih obaveza, a opet nam pomaže da ostanemo u kondiciji.
