Od konstrukcijskog učvršćivanja do obnove unutrašnjosti, crkve diljem Zagorja prolaze kroz zahtjevne i višegodišnje zahvate. Ministarstvo kulture i medija za 2026. godinu odobrilo je gotovo 2,8 milijuna eura za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara u Krapinsko – zagorskoj županiji, a među najznačajnijim projektima je obnova crkve svete Jelene Križarice u Zaboku.
Potresi koji su 2020. godine pogodili Hrvatsku ostavili su ozbiljne posljedice i na sakralnoj baštini Krapinsko – zagorske županije. Oštećeni zidovi, narušena statika, pukotine i potreba za učvršćivanjem temelja pokazali su da obnova brojnih crkava neće biti samo pitanje uređenja njihove unutrašnjosti i vanjskog izgleda, već dugotrajan građevinski i konzervatorski posao.
Obnova se zato odvija u fazama, ovisno o stanju pojedine građevine, raspoloživim sredstvima i pripremljenoj dokumentaciji. Dok su neke crkve već obnovljene i ponovno u potpunosti stavljene u funkciju, druge tek prolaze kroz konstrukcijsku sanaciju ili čekaju sljedeću fazu radova.
Prema podacima za 2026. godinu, Ministarstvo kulture i medija odobrilo je 2.795.250 eura za 28 programa zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara na području Krapinsko – zagorske županije. Među odobrenim projektima nalaze se brojni zahvati na crkvama i kapelama, od izrade projektne dokumentacije do konstrukcijske, građevinske i restauratorske obnove.
Zabok među najvećim projektima
Jedan od financijski najznačajnijih projekata obnove sakralne baštine u Zagorju odnosi se na crkvu svete Jelene Križarice u Zaboku, za čiju su konstrukcijsku i građevinsku sanaciju u 2026. godini odobrena sredstva u iznosu od 500.000 eura.
Obnova crkve započela je još 2023. godine pripremom projektne dokumentacije, nakon čega su uslijedili radovi na kupoli, sakristiji, koru i stepeništu. Obnovljen je veći dio unutarnjih zidova, no predstoje još zahtjevni zahvati na tornju, krovištu, vanjskim zidovima i temeljima.
To pokazuje kako obnova sakralnih objekata nije nužno završena nakon što se obnovi njihov vidljivi dio. Za dugoročnu sigurnost građevine ključno je riješiti i konstrukcijske probleme, osobito one koji utječu na stabilnost zidova i temelja.
Crkva svete Jelene Križarice izgrađena je 1827. godine te je kroz gotovo dva stoljeća bila duhovno i kulturno središte Zaboka. Njezina obnova stoga ima značenje koje nadilazi samu građevinu: riječ je o očuvanju povijesnog prostora koji je generacijama bio mjesto vjerskih obreda i okupljanja zajednice.
Od konstrukcijske sanacije do cjelovite obnove
Različite faze obnove posebno su vidljive na primjeru župne crkve svete Katarine u Zagorskim Selima. Ondje je započela konstruktivna obnova vrijedna dva milijuna eura, financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija.
Riječ je o crkvi čija povijest seže do 17. stoljeća. Najstarija crkva na tom mjestu spominje se 1679. godine kao ruševina, dok je nova sagrađena 1691. godine. Kasnije su dograđivani pojedini dijelovi, a crkva je današnji izgled uglavnom dobila u 19. stoljeću.
Prema navodima župnika Majka Rušeca, od tada do početka aktualnih zahvata nije bilo značajnijih intervencija, što je pridonijelo lošem stanju građevine.
Početak konstruktivne obnove važan je korak, ali cilj je i cjelovita obnova crkve. Takav pristup pokazuje da se očuvanje sakralne baštine ne može svesti na pojedinačne popravke: potrebno je osigurati stabilnost objekta, a zatim obnoviti njegove ostale dijelove u skladu s konzervatorskim zahtjevima.
Upravo su projektna dokumentacija i stručni nadzor važni preduvjeti za kvalitetnu obnovu povijesnih građevina, čija arhitektonska i kulturna vrijednost zahtijeva posebnu pažnju pri odabiru materijala i izvođenju radova.
Gornja Stubica pokazuje što znači cjelovita obnova
Među primjerima dovršenih zahvata ističe se župna crkva svetog Jurja Mučenika u Gornjoj Stubici, čija je obnova obuhvatila konstrukcijsko učvršćivanje i uređenje unutrašnjosti.
Radovi su uključivali sanaciju pukotina, ojačavanje unutarnjih i vanjskih zidova te tornja, povezivanje zidova sa stropovima, učvršćivanje temelja i izvedbu sustava drenaže.
Vrijednost konstrukcijskih radova iznosila je 5.146.004,65 kuna, a sredstva su u cijelosti osigurana iz Fonda solidarnosti preko Ministarstva kulture i medija. Istodobno je, uz potporu Zagrebačke nadbiskupije, Krapinsko – zagorske županije, Općine Gornja Stubica i samih župljana, obnovljena i unutrašnjost crkve kako bi se mogla koristiti.
Primjer Gornje Stubice pokazuje koliko je za obnovu važna suradnja države, crkvenih institucija, lokalne samouprave i vjernika. Financiranje konstrukcijskih zahvata omogućuje rješavanje najvažnijih građevinskih problema, dok dodatna sredstva i angažman zajednice mogu pridonijeti dovršetku obnove.
Milijuni eura nisu dovoljni bez dugoročnog plana
Odobrena sredstva za 2026. godinu obuhvaćaju i niz manjih projekata na crkvama i kapelama. Primjerice, za župnu crkvu svetog Jurja u Đurmancu predviđeno je 74.000 eura, za crkvu svetog Leopolda Mandića u Orehovici 75.000 eura, a za župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi 160.000 eura.
Za pojedine objekte odobrena su sredstva za izradu dokumentacije, dok su kod drugih predviđeni konkretni građevinski ili restauratorski zahvati. Takva razlika važna je za razumijevanje stvarnog stanja obnove: odobrenje novca za projektiranje ne znači da će građevinski radovi odmah početi, kao što ni dovršetak jedne faze ne znači da je cijeli objekt obnovljen.
Dio crkava tako prolazi kroz višegodišnji proces, u kojem se pojedini zahvati nadovezuju jedan na drugi. Nastavak radova ovisi o pripremljenosti projekata, konzervatorskim uvjetima i osiguravanju novih izvora financiranja.
To potvrđuje i primjer crkve svete Jelene Križarice u Zaboku, na kojoj su već izvedeni određeni radovi, ali je za dovršetak konstrukcijske i građevinske obnove potrebno nastaviti ulagati u preostale dijelove građevine.
Nije riječ samo o vjerskim objektima
Crkve i kapele u Zagorju imaju višestruku vrijednost. Osim što su mjesta bogoslužja, one su dio povijesnog identiteta naselja, svjedoci razvoja lokalnih zajednica i čuvari arhitektonske baštine. Njihovo očuvanje zato ima i šire kulturno značenje.
Istodobno, obnova takvih građevina zahtijeva posebne standarde. Materijali i metode rada moraju biti usklađeni sa stanjem objekta i njegovom povijesnom vrijednošću, što može utjecati na trajanje i troškove zahvata.
Najveći izazov nije samo obnoviti oštećene crkve, nego osigurati da budu dugoročno stabilne i očuvane. Potres je otvorio pitanje njihove konstrukcijske sigurnosti, a višegodišnji projekti pokazuju da rješavanje tog problema traži kontinuirano financiranje, stručnu pripremu i suradnju više institucija.
Odobrena sredstva za 2026. godinu omogućuju nastavak važnih projekata, ali ne znače da je obnova sakralne baštine u Zagorju završena. Za dio crkava predstoje novi zahvati, a za neke je tek potrebno izraditi dokumentaciju i osigurati uvjete za početak radova.
Konačni cilj nije samo vratiti crkvama nekadašnji izgled, nego očuvati njihovu vrijednost i sigurnost za buduće generacije. U tom smislu, obnova nakon potresa nije jednokratan građevinski posao, već dugoročan proces zaštite kulturne baštine i prostora koji imaju važno mjesto u životu lokalnih zajednica.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
