Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rođen je na današnji dan 1922. godine u Velikom Trgovišću.
Osnovnu je školu završio u svom rodnom mjestu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Zagrebu.
Sudjelovao je u antifašističkom partizanskom pokretu, a nakon Drugog svjetskog rata, završio je studij u Beogradu na Višoj vojnoj akademiji. Institut za povijest radničkog pokreta osnovao je 1961. godine u Zagrebu – obnašao je dužnost direktora do 1967. godine. Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1963. godine izabran je za profesora, dok je titulu doktora povijesnih znanosti stekao 1965. godine. Tuđman je objavio veći broj knjiga i članaka iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.
Iz Saveza komunista Hrvatske izbačen je 1967. godine, a tada je napustio i Institut te uklonjen sa Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljen je zbog sprečavanja javne djelatnosti, a u prvom je političkom procesu 1972. godine osuđen na dvije godine zatvora, dok je 1981. godine, zbog davanja intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama u prilog pluralističkoj demokraciji, osuđen na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja u razdoblju od pet godina.
Hrvatsku demokratsku zajednicu osnovao je 1989. godine, kada je postao njezinim predsjednikom. U Saboru je 30. svibnja 1990. godine, nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Donošenjem prvog Ustava neovisne RH, takozvanog “Božićnog Ustava“, 22. prosinca 1990. godine, na predsjedničkim izborima, održanim u kolovozu 1992. godine, izabran je za prvog hrvatskog predsjednika. Ponovno je za predsjednika izabran u lipnju 1997. godine.
Preminuo je 10. prosinca 1999. godine, a pokopan na Mirogoju 13. prosinca.
