U hrvatska kina u četvrtak je stigla sinkronizacija filma “Croods 2: Novo doba“. Radi se o nastavku filma koji prati pustolovine prahistorijske obitelji Croods, koja se u prvom nastavku susretala s brojnim nedaćama i opasnostima, a sada, putujući svijetom, traže novo i sigurnije mjesto za život, okruženo zidinama. Pronašli su idilično mjesto, no ondje su se susreli s naprednijom obitelji koja ih se želi riješiti što prije. Oni koriste izume koje Croodsi nisu nikada ni vidjeli, ali neočekivani obrat natjera dvije obitelji da se udruže i krenu u pustolovinu života s druge strane zidina, kada shvate da ih puno stvari veže te da razlike među njima nisu toliko velike da ih se ne bi moglo premostiti.
Film večeras stiže i u Kino Krapina, a igrat će i sutra te 4. i 5. lipnja, a zanimljivo je to da su glasove za dva lika posudile dvije talentirane zagorske glumice – Bedekovčanka Mirela Videk Hranjec i Krapinčanka Dea Presečki.
Kako vam je bilo sudjelovati u ovom projektu?
DEA: Bilo mi je odlično. Oduvijek sam željela sinkronizirati animirane filmove i bila sam presretna kada me redateljica Lea Anastazija Fleger pozvala na audiciju. Kad su mi javili da sam dobila ulogu, nisam mogla dočekati prvo snimanje. Naravno, bilo je izazovno, ali u kreativnom smislu. Osim preciznosti, sinkronizacija iziskuje od glumca veliku maštu, kreativnost i prisutnost, a s obzirom na vrhunsku ekipu koja je snimala, tu sam imala veliku slobodu.
MIRELA: Bilo mi je predivno raditi na projektu, to je jedna od mojih mnogobrojnih suradnji s Rubikon Sound Factoryjem. Ekipu poznajem od prije i svi su fantastični. Crtić je smiješan, a i lik mi je legao od prve, tako da mi je bilo baš zabavno.
Kakav je lik kojem ste posudili glas?
DEA: Posudila sam glas djevojci koja se zove Zora i dolazi iz evolucijski naprednije obitelji Najboljevića, kako samo ime kaže, sofisticiranijeg životnog stila. Iako naprednija, obitelj iz koje Zora dolazi čuvala ju je pod staklenim zvonom lijepog, uređenog i mirnog života. Međutim, upoznavši novu prijateljicu Eep, prvi put otkriva čari avantura koje je očekuju izvan doma u kojem je odrasla.
MIRELA: Moj je lik jedna mama Nada koja je zapravo jedna tipična mama. U karakteru je dosta onako šašava, stroga, prikrivena glava kuće, sve drži pod kontrolom. Zbog tih svojih tipičnih karakteristika mame, zapravo je poprilično smiješan i zabavan lik.
Što biste posebno izdvojili sa snimanja?
DEA: Osim odličnog filma i ekipe koja je sudjelovala na projektu, izdvojila bih to koliko mi je bilo ugodno i uzbudljivo sinkronizirati “Croodse”. Zahvaljujući sjajnoj autorskoj ekipi, imala sam široki prostor za igru, što mislim da je u ovom poslu kojim se bavim vrlo bitno, nešto čemu uvijek treba težiti.
MIRELA: Bilo mi je najdraže što moj lik koristi visoke tonove, zapravo, dosta je modularan. Na trenutak skače, pa pišti, prenemaže se, onda pokušava biti simpatična i to glumcu daje prostora za glumu i istraživanje, tako da mi je to bio baš gušt. S druge strane, bilo mi je zanimljivo to što sam u to vrijeme bila u petom mjesecu trudnoće. Bila je situacija s koronom i snimali smo pod maskama. Bilo je dosta netipično i po tome ću pamtiti to snimanje.
Jeste li već ranije imali iskustva sa sinkronizacijama?
DEA: Već sam snimala filmove, serije i crtane filmove za Netflix, ali moram priznati da mi je ovaj projekt bio jedan od dražih i zabavnijih što se tiče sinkronizacije.
MIRELA: Sinkroniziram već jako dugo. Prva sinkronizacija mi je bila “Vrlo zapetljana priča – Zlatokosa”. To je bilo još iz studentskih vremena i od tada redovito sinkroniziram, po nekoliko crtića godišnje, serijala, reklama. Mogu reći da mi je to jedan od dražih aspekata glume, volim to raditi i radim to s guštom.
Film će se prikazivati i u Zagorju, točnije, u Kinu Krapina. Koliko vam to znači?
DEA: Naravno, jako mi je drago i jedva čekam premijeru u Krapini. Pozvala sam već cijelu užu obitelj i prijatelje jer vjerujem da ih očekuje dobra zabava i puno smijeha u našem lijepom kinu u Krapini. Iako je to animirani film, mislim da će vrlo dobro rezonirati i s mlađom i sa starijom populacijom.
MIRELA: Uvijek kad me moj posao na bilo koji način dovede u Zagorje, sretna sam zbog toga i ponosna. Uvijek me podsjeti na djetinjstvo, na snove i maštanja. Koliko to ponekad bude drugim ljudima mala stvar, neprimjetna, za mene je velika. Sve mi to prođe kroz sekundu u glavi i osjećam veliku sreću zbog toga.
