U subotu su se zagorski veterani ove godine po sedmi put uzastopno spustili po Kupi/Kolpi. Međunarodni spust, i ove su godine zajednički organizirali Območno združenje slovenskih častnikov Bele krajine i Hrvatski časnički zbor Karlovačke županije.
Dobra organizacija
Organizatori su uložili veliki trud i pokazali zavidne organizacijske i provedbene sposobnosti kako bi svi sudionici ovoga, u prvom redu prijateljskog druženja, bili zadovoljni onime što se zbiva na rijeci, ali i onime pored nje. Osim članova tih udruga – organizatora, njihovih obitelji i prijatelja te mnogih gostiju, Kupom su se spustili i zagorski veterani Domovinskog rata – članovi Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja i Udruge veterana 103. bojne HV te članovi njihovih obitelji.
Za Slovence bio je to već 24. spust, a Zagorci su na njemu nazočni od samog početka sudjelovanja hrvatskih veterana, odnosno od 2015. godine, uz izuzetak 2020. godine kada zbog korone spusta nije ni bilo. Spust po Kupi/Kolpi ujedno je i projekt prekogranične veteranske suradnje koja pokazuje odlične rezultate.
Vrijeme je i ove godine bilo naklonjeno raftingašima premda ih je kiša povremeno pratila tijekom spusta, a ugodno topla Kupa, osim za rafting, taman je bila i za kupanje što se je često i koristilo. Okupljanje sudionika je započelo ujutro na ugodnom kupalištu u Metliki na slovenskoj strani Kupe, na ovom djelu njena toka granične rijeke između Hrvatske i Slovenije.
-Domaćini su sudionike dočekali pićem dobrodošlice i pogačama. Raftingaše su pozdravili u svojim govorima slovenski i hrvatski domaćini, te se nakon doručka i još malo druženja autobusima krenulo na polaznu točku spusta. Po dolasku u mjesto Griblje na lijevoj obali Kupe i upoznavanju s pravilima raftinga, započelo je spuštanje 12 čamaca/raftova u vodu i spust dug oko osam kilometara. “Zagorsku“ posadu zapravo čine sudionici raftinga iz Hrvatskog Zagorja, Ozlja, Karlovca i Krškog, baš kako priliči međunarodnom spustu. U početku snažni, ali neusklađeni zaveslaji otisnuli su raftove prema prvom odmorištu. Kasnije, sve je išlo bolje i usklađenije, pa se i plovilo brže i mirnije-kazali su zagorski branitelji.
Zbog niskog vodostaja Kupe u ovo doba godine, kažu branitelji, na nekoliko se mjesta, a poglavito na slapovima, moralo izlaziti iz čamaca i prevući ih preko plićina.
Četiri sata
-Po prolasku plićine, opet se uskakalo u raftove i nastavljala plovidba. Dobre volje i veselja na pretek. Putem se kupalo i koristila blagodat prirodne vodene masaže na slapovima – jacuzzijima. Pomalo umorni i mokri od povremene kiše i kupanja, no puni lijepih dojmova, posade stigle su do planiranog odmorišta. To je ujedno bila i prilika da se sudionici raftinga opet druže, okrijepe pićem, te razmjene dojmovi o dotad prijeđenom putu – ispričali su branitelji, pa nastavili:
-Nastavak je nosio slična uzbuđenja plovidbe Kupom, razgovorima s posadama ostalih raftova koji su pristizali na putu do cilja, prskanju vodom svoje ili posade prolazećeg rafta i kupanjem. Pala je i pjesma. Napokon četiri sata plovidbe, “zagorski“ raft, točnije zagorsko-ozaljsko-karlovačko-slovenski, stigao je do Križevske vasi nadomak Metlike, cilja regate. Izvukli smo čamce iz vode i nakon kratkog hoda stigli na kupalište u Metliku. Tu smo se presvukli u suhu odjeću i pridružili ostalim posadama, kao i onima koji su uz jelo i piće te druženje čekali raftingaše. Uz dobar ručak, fino vino i glazbu razmijenjena su iskustva i dojmovi s vode. Bila je to i prilika za razgovor sa slovenskim, ozaljskim i karlovačkim veteranima s kojima se zagorci i inače susreću u različitim prigodama. Razumljivo je da su misli i razgovori već bili na sljedećem spustu iduće godine – kazali su.
Zagorski su veterani na kraju zahvalili organizatorima spusta i Ozljanima na pozivu, prijemu i gostoprimstvu, te odličnoj organizaciji i provedbi spusta po Kupi/Kolpi. Na povratku, svi sudionici raftinga složno su zaključili da je druženje bilo nezaboravno i da će nagodinu ponovno sudjelovati na njemu.
foto: Zdravko Senčar, Nikola Rahija
