Osoblje restorana i vlasnica zaposlenicu Draganu Stolić ganuli su predivnom gestom ostvarivši joj dugo snivan san. Dragana se iz Gračanice na Kosovu trbuhom za kruhom prije tri godine doselila u Buje.
– Dragana kod nas radi više od dvije godine. Izuzetno je vrijedna i poštena, a s vremenom je postala nezamjenjiv dio tima. U ranim jutarnjim satima na posao dolazi biciklom po najvećoj kiši, buri i hladnoći. Kasno uvečer, kad završimo s poslom, ona onako umorna opet sjeda na bicikl i odlazi kući. Svaki dan pedalira šest kilometara do posla, a nikad joj ništa nije teško. Znali smo da sama sebi ne može priuštiti vozački, pa smo osoblje i ja zajedno odlučili darovati joj vozački za rođendan – kazala je skromna Barbara Dejak, vlasnica restorana Luna u Umagu, piše 24sata.
U početku je radila kao spremačica, a poslije je počela raditi u kuhinji. Kolege je zovu “unikat” jer je Dragana svima uvijek sprema uskočiti u pomoć.
– Imala sam brak iza sebe. Ostala sam samohrana majka i posao me odveo najprije u Srbiju. Onda sam putem društvenih mreža upoznala predivnu mušku osobu iz Buja i nakon tri godine veze odlučila sam skrasiti se u Bujama. A prvi sam posao dobila kod Barbare, ali ja to zaista ne računam kao radno mjesto nego to smatram svojim drugim domom. Ugodna je radna atmosfera, vladaju sloga i harmonija na poslu. Malo je reći da sam presretna. Djeca su mi tu, a osoblje mi je šira obitelj – kazala je Dragana koja je svoju obitelj morala ostaviti na Kosovu, ali ove godine ostvarila joj se još jedna želja.
Naime, velikodušna Barbara ove je godine u restoranu zaposlila i Draganinu kćer Andrijanu, koja je u Umag stigla sa sedmogodišnjom kćeri Helenom.
– Cijenim radnike jer sam i u samim počecima bila radnica pa mi je poznato što znači mučiti se u životu i kako je kad sebi neke stvari ne možeš priuštiti. Zbog toga mi je drago kad svojim zaposlenicima mogu ispuniti poneku želju ili izaći im u susret kad zatraže. Neopisiva je moja radost dok im gledam sreću na licu – objašnjava Barbara, u čijem je restoranu zaposleno dvadesetak stalnih radnika i pomoćnih sezonaca te dodaje:
– Nadam se da ću Dragani uspjeti kupiti i nekakav autić kad položi vozački, jer što je dozvola bez auta – zaključila je Barbara.
