DOMAĆI RADNIK ILI STRANI 'PLAĆENIK'? Kako su Indijci, Nepalci i Egipćani prihvaćeni u radnom i životnom okruženju u koje su došli 'trbuhom za kruhom' govore nam iz agencije za regrutiranje radnika TNT Work
“Jezik im je izazov, trude se upoznati RH običaje, a neki su nas tražili komad zemlje da bi mogli uzgajati vlastito povrće” 

Domaći radnik ili strani ‘plaćenik’? Priča o stranim radnicima nešto je s čime se susrećemo na svakom koraku. Direktno ili indirektno, htjeli ili ne htjeli, jer činjenica je, oni su ovdje, u Hrvatskoj, i sve ih je više. Mnogima od njih Hrvatska je ‘nova Njemačka’, obećana zemlja u kojoj će zaraditi dovoljno da ima za kruh i da još toliko pošalje svojoj obitelji u Nepal, Indiju ili na Filipine.Nezaobilazna su tema, ali ne samo tema, oni su osobe, a ne neka roba koju smo uvezli. A kako se kreće tržište rada, njihov priljev neće stati, dapače. Oni nisu više samo senzacionalističke ili manje senzacionalne medijske priče o migrantima, odnosno imigrantima i emigrantima, oni nisu više ni pojave ‘rezervirane’ samo za velike gradove, oni su danas vaši sugrađani, vaši suseljani, vaši kolege na poslu u maloj, srednjoj ili velikoj tvrtki, vaši prodavači, konobari, kuhari, vaši frizeri, vaši dostavljači i poštari. Vaši susjedi. A u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno već u sljedećoj generaciji, vaša obitelj. Pa kako onda olakšati njihovu asimilaciju u hrvatsko društvo? Tema je to kojom se vrijedi pozabaviti i za koju vrijedi pronalaziti kvalitetne sugovornike – što u samim stranim radnicima, što u njihovim poslodavcima, što u političarima, što u njihovim najmodavcima ili jednostavno, njihovim hrvatskim, odnosno zagorskim susjedima i sugrađanima. 

Agencija TNT WORK posluje od 27. svibnja 2020. godine i bavi se regrutiranjem radnika iz Indije i Nepala, no 2022. godine proširili su suradnju s radnicima iz Egipta. Trenutno imaju četiri zaposlena – osnivača društva i direktora Ninoslava Podgajskog, agenticu Anamariju Vrabec, administrativnu referenticu Petru Ilijaš te voditelja – agenta za suradnju s Egiptom, Helmija M. S. Albeltajija.

Mane i problematika

Nakon što smo u prethodnom tekstu, koji možete pročitati OVDJE, temeljito opisali proceduru pri regrutiranju stranih radnika, sada ćemo se s agenticom Anamarijom Vrabec dotaknuti problematike njihove prilagodbe novoj zemlji.

Koje su po vama manjkavosti i što bi moglo biti bolje kod uvoza radnika, što se tiče RH zakonodavstva i samih procedura prilikom uvoza radnika?

– Manjkavost kod uvoza radne snage je sam proces od početka ishođenja dokumentacije, provjera, izdavanja vize pa sve do dolaska. U momentu kada je radnik potreban, nije ga moguće dovesti unutar tjedan – dva i to poslodavcima predstavlja veliki problem. U međuvremenu dok radnik dođe, poslodavac je prisiljen uzeti podizvođače ili odbiti posao jer nema radne snage s kojom će ga odraditi. Kršenje ugovornih obveza (ili prekoračenje roka radova) najčešće se kažnjava penalima – kaže nam Vrabec, dodajući da, što se tiče lakše prilagodbe stranaca u Hrvatskoj, RH pruža stranim radnicima tečajeve kako bi što prije savladali hrvatski jezik, prilikom prve prijave na mirovinsko osiguranje dostavlja im se zdravstvena iskaznica, a ukoliko ih se šalje na izaslanje imaju pravo i ishoditi europsku zdravstvenu iskaznicu te su strani radnici suglasni plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje.

Kako im vi kao agencija preko koje su stigli u RH pomažete u tome?

– Svojom prednošću smatramo to što i sami zapošljavamo stranu radnu snagu u građevinskom poduzeću Meniga mont d.o.o. i prošli smo kroz razne faze poslovanja – npr. radnici koji su došli u tranzitu,zatim spajanje obitelji kako bi radnik ostao raditi u Hrvatskoj i istovremeno imao svoju ženu i djecu uz sebe, sve do otkazivanja ugovora o radu, zbog toga što radnik smatra da je došao u Hrvatsku namjenski kako bi u nekoliko godina uštedio novac i osigurao svojoj obitelji lagodniji život u svojoj državi – ističe Vrabec.

Najviše su, kaže, uvezli radnika u građevinskom sektoru (zidar, tesar, keramičar, fasader, soboslikar, elektroinstalater, rukovatelj građevinskih strojeva i slično), no dodaje da ne smijemo zaboraviti da početkom godine najviše tržišne potražnje temelji se na ugostiteljstvu i sezonskim radnicima (kuhar, konobar, sobar, čistač i slično). 

– Mišljenja sam da nema radnog mjesta na kojem bi mi bilo neobično vidjeti stranu radnu snagu jer sam puno puta u životu doživjela više ljubaznosti u uslužnoj djelatnosti od stranog radnika koji je tisućama kilometara udaljen od svoje obitelji, za kojeg sa sigurnošću možemo reći da mu nije lako biti sam u stranoj državi, a ipak nasmijan i vedar uslužuje svakog gosta – govori iz vlastitog iskustva Vrabec.

Nova prijateljstva

Kakvi su ti radnici prema vašim evidencijama prihvaćeni u radnom okruženju, a kako u okolini gdje su smješteni i u kojoj trenutno žive?

– Vjerujem kako svaki poslodavac sav trud ulaže da strani radnik bude prihvaćen u radnom okruženju jer nitko od nas ne bi volio da se mi osjećamo neprihvaćeno u stranom svijetu. Jedini problem može se ukazati zbog jezičnih barijera, naime ne znaju svi Hrvati engleski jezik, a strancima treba dosta vremena da nauče osnove hrvatskog jezika. S obzirom na to da živim u istom mjestu kao i naši radnici, načula sam pozitivne dojmove s obje strane, vrlo su prihvaćeni i čak su stekli nova prijateljstva – kaže Vrabec.

Kako se oni snalaze u svemu tome, osim jezika izazov je zasigurno i druga kultura, hrana, običaji, infiltracija u društvo,…

– Zanimljivo je recimo da, s obzirom na to da Indijci i Nepalci svoje povrće sami uzgajaju u svojim državama, tražili su od nas da im omogućimo mali komad obradive zemlje da mogu uzgojiti svoje plodove i na taj način da uštede koji euro. Također, jednom godišnje naše poduzeće Meniga mont d.o.o. organizira veliku zabavu za cijelo poduzeće. Svaki radnik uključen je u pripremu te zabave, time što pripremaju svoju tradicionalnu hranu, puštaju svoju glazbu te, kako oni upoznaju našu kulturu, tako i mi njihovu. S radnicima iz Nepala proslavili smo njihovu nepalsku Novu godinu te mogu ostaviti samo pozitivne dojmove jer smo bili savršeno ugošćeni i proslava je trajala do kasno u noć. Isto tako, oni s nama slave naše praznike/blagdane iako nisu iste vjerske zajednice, no međusobno poštivanje kulture i običaja je dodatna povezanost između radnika i poslodavca – zaključuje. 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

NET.HR

IZ HRVATSKE

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.