Prije dvije i pol godine, u lipnju 2022., područje Krapinsko – zagorske županije pogodila su tri jaka nevremena u razmaku od samo 20 dana, donijevši sa sobom obilne padaline i razarajuću tuču. Štete koje su nastale na usjevima, vinogradima, voćnjacima, automobilima te gospodarskim i stambenim objektima mjerile su se u desecima milijuna eura. Ova prirodna katastrofa ostavila je duboke ožiljke na lokalnoj poljoprivredi, a troje poljoprivrednika iz tog područja ispričalo je svoje potresne priče o gubicima i potrebama za boljom zaštitom.
Marko Horvat, vlasnik vinograda na brežuljcima kod Radoboja, navodi kako su njegovi usjevi, koji uključuju razne sorte grožđa za proizvodnju vina, proizveli iznimno loš urod 2022. godine.
– Tada sam izgubio gotovo 70 posto svog prinosa. Ne samo da sam izgubio vino koje sam planirao prodati, već su mi i troškovi održavanja vinograda postali neodrživi. Živim u stalnom strahu jer osiguranja ne pokrivaju sve scenarije. Ako se to ponovi, ne znam hoću li preživjeti kao poljoprivrednik – naglašava Marko.
Još jedan zagorski poljoprivrednik, Josip Kovačić, uzgaja povrće u staklenicima, a prošlog su ljeta njegovi plastenici uništeni usred nevremena.
– Nakon te tuče, bilo mi je gotovo nemoguće zatražiti nadoknadu jer su osiguravajuće kuće uvijek našle izgovor da odbiju zahtjeve. Moje biljke i trud su nestali preko noći – kaže Josip, dodavši da su se njegove financijske poteškoće dodatno pogoršale.
Poljoprivrednica Ana Pavić, koja se bavi uzgojem voća, posebno jabuka, priznaje da je priroda postala njezin najgori neprijatelj.
– Zadnje nevrijeme bilo je katastrofalno. Svake godine već razmišljam o tome kako ću se ponovno zaštititi, ali osiguranja ne nude pokriće koje bih trebala, a bome ni mreže nisu lako rješenje za izvesti, zbog konfiguracije terena. Čini mi se kao da smo ostavljeni na milost i nemilost vremenskim neprilikama – ističe Ana.
Poljoprivrednici su se udružili i podržali peticiju koju je pokrenuo Zagorje International za povratak obrane od tuče raketama.
– Ove rakete nisu čarobni štapići, ali su definitivno bolja opcija nego da nemamo nikakvu zaštitu. Želimo da lokalni političari prepoznaju ozbiljnost ove situacije, trebamo njihov pritisak prema Ministarstvu poljoprivrede i DHMZ-u – naglašava Marko.
U njihovim izjavama osjeća se očaj, ali i odlučnost. Svi zajedno pozivaju na akciju kako bi se osigurao povratak sustava obrane od tuče.
– Ako ne učinimo nešto sada, pitam se tko će biti sljedeći na udaru – zaključuje Ana.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
