Mjesec borbe protiv ovisnosti već se tradicionalno obilježava svake godine od 15. studenog do 15. prosinca. Tu uvijek sudjeluje i Udruga ‘Moji dani’ iz Đurmanca koja ga obilježava postavljanjem štandova na trgovima u gradovima Krapinsko – zagorske županije, gostovanjima na radijskim i televizijskim postajama, u tiskanim i drugim elektroničkim medijima, a sve s ciljem prevencije, pravovremene detekcije i informiranja javnosti vezano uz traženje pomoći i dostupne resurse u terapijskoj zajednici. Terapijska zajednica ‘Moji dani’ smjestila se u šumovitom predjelu Hrvatskog zagorja, u Đurmancu, na putu prema Maclju. Udruga svojim kapacitetom od dvadeset osoba pokušava svojim korisnicima pomoći da se kroz psihosocijalnu rehabilitaciju reintegriraju u normalan život.
Jedan od korisnika je i 31-godišnji Tomislav iz Zagreba, koji je u Udrugu ‘Moji dani’ ušao prije točno 12 mjeseci te nam je odlučio ispričati svoju životnu priču. Nasmijan je sjeo ispred nas i onda se mislima počeo vraćati u prošlost. Osmijeh je polako počeo nestajati s lica…
– Stigao sam ovdje krajem studenog prošle godine jer sam se htio maknuti s droge i mogu reći da mi za sada dobro ide. Bio sam na kokainu i raznim opijatima punih 15 godina, pa malo na heroinu i supstitucijskim terapijama, ali ništa nije pomoglo. Ovo mi nije prva komuna, bio sam prije toga u Velikoj Gorici 12 mjeseci, pa čak i u Španjolskoj deset mjeseci, no svaki put sam se vratio na krivi put. Lani sam se odlučio prijaviti kod liječnika u Vrapče gdje sam proveo tri mjeseca, nakon čega me on poslao ovdje – govori nam Tomislav iz zagrebačke Dubrave.
Budući da mu je ovo poznat teren, nije mu trebalo dugo da se prilagodi.
– Brzo sam se uklopio i počeo razmišljati o svojim postupcima te sam shvatio zašto sam uopće krenuo sa svim tim, koji je bio uzrok… Shvatio sam da sam bio nezadovoljan sa sobom, svojom okolinom i životom. Krenuvši s 15 godina u sve to niste sigurni, mislite da hoćete samo probati, no kad se dublje razmisli, nije mi bilo bolje i nezadovoljstvo je samo raslo. Ušao sam u začarani krug iz kojeg je jako teško izaći, drogiranje postaje svakodnevno i druženje s istim takvim ljudima, jednom riječju katastrofa – nastavlja Tomislav.
Kako izgleda jedan dan u komuni ‘Moji dani’?
– Buđenje je u 7 sati i dan izgleda drugačije za svakog od nas, imamo različite odgovornosti. Do 7.30 sati obavljaju se određene obaveze koje imamo, a onda imamo doručak, gdje svi zajedno sjednemo za stol i popijemo kavu. Tada kreće sastanak na kojem sudjelujemo svi. Prvi odgovorni, prvi odgovorni od kuće i prvi odgovorni od posla vode taj sastanak, uz prisutnost operatera koji je iznad svih i koji prati cijeli sastanak. Tu se odredi što će se raditi taj dan, a nakon toga nam se daje riječ kako bismo ukazali jedan drugome, primjerice, ako netko prethodnog dana nije postupio dobro, da ga se suoči s time, raspravlja se o tome, da bi čovjek mogao dalje napredovati. Poslije sastanka imamo redarstva. Čisti se kat, prizemlje i održavaju radionice. U 10 sati imamo gablec, a poslije toga idemo na radnu terapiju. Netko izrađuje suvenire, netko se brine o životinjama, netko ima možda neki svoj projekt pa izrađuje nešto po svom ukusu i to traje do 17.30 sati. Radimo nekih osam sati, a ostalo nam je slobodno. U 19.30 sati imamo večeru, a zatim svaku večer imamo drugačiji program – priča nam Tomislav, pa nastavlja:
– Socijalne radnice nam pomažu u nekom terapeutskom obliku, s razgovorima i savjetima i mogu reći da se stvarno osjeti njihova pomoć. U početku je bilo teško jer dosta korisnika ne želi otkriti svoje probleme ni razgovarati sa psihijatrom, no kad se s nekim dovoljno upoznaš nije se teško otvoriti. Također, imamo mogućnost doškolovanja što se upisuje kao srednja stručna sprema i za sve to treba puno volje i želje. Prema vlastitom iskustvu znam da si ne treba postavljati neki određeni datum za izlazak iz komune, nego tek onda kad je čovjek spreman i siguran u sebe i kad zna da je nešto napravio. Meni je puno lakše nego nekima ovdje jer znam da imam podršku obitelji, podršku majke, oca i brata koji su mi zapravo jedini prijatelji. I dalje se bojim vanjskog svijeta jer znam da mi je sve lako dostupno i ne želim se vraćati na staro. Čovjek teško može nakon 15-20 godina promijeniti sve u 12 mjeseci, ali eto, mislim da sam na dobrom putu – zaključuje Tomislav, uz poruku za sve koji se bore sa sličnim problemima.
– Najteže je potražiti pomoć i priznati da postoji problem, no za sve u životu postoji lijek. Zato se nemojte ustručavati, nego se povjerite osobi od povjerenja i sve će biti u redu – poručuje 31-godišnji Tomislav, kojem želimo da što prije izađe iz komune i počne živjeti mirnim životom.
Više o Udruzi
Udruga ‘Moji dani’ osnovana je u veljači 2002. godine te je u sklopu Udruge osnovana i terapijska zajednica, smještena u šumovitom predjelu Općine Đurmanec, točnije u naselju Lukovčak. Cilj terapijske zajednice je psihosocijalna rehabilitacija i reintegracija korisnika u normalan život. Korisniku se pomaže da dođe do spoznaje što ga je dovelo do ovisnosti i ovisničkog ponašanja, što je ovisnost predstavljala u njegovom životu te ga naučiti kako živjeti sa sobom i svojom okolinom bez ovisnosti. U terapijskoj se zajednici nalazi dvadeset muških korisnika, a sufinancirana je od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Najmlađi korisnik ima 18 godina, a najstariji 61 godinu. Do sada je kroz program prošlo više od 600 korisnika, ovisnika o alkoholu, drogi i kocki iz cijele Republike Hrvatske.
Trajanje programa je individualno, ali u prosjeku traje od 12 do 15 mjeseci, optimalno do dvije godine. Prosječno vrijeme boravka u terapijskoj zajednici za korisnike koji samovoljno napuštaju program je 3-4 mjeseca. Program provode educirane osobe, dvoje asistenata terapeuta uz stručno osoblje – voditeljicu terapijske zajednice Dijanu Majkić Vukušić i socijalnu radnica Nikolinu Fišter. Glavni instrument rada su orijentacijske grupe, kroz koje korisnici napreduju u intelektualnom, duhovnom i tehničkom smislu.
Projekti
U Udruzi se kontinuirano od početka provode projekti prevencije ovisnosti i projekti resocijalizacije ovisnika o drogama, alkoholu i kocki u okviru djelovanja terapijske zajednice. Trenutačno se provodi trogodišnji projekt resocijalizacije ovisnika pod nazivom ‘Zaslužujem znanje’ koji je sufinanciran od strane Ministarstva zdravstva te projekti prevencije ‘Ne moraš probati da znaš’ i ‘Bolje spriječiti nego liječiti’.
‘Zaslužujem znanje’ je projekt resocijalizacije čije su aktivnosti usmjerene ovisnicima o alkoholu, drogi, kocki i novim tehnologijama, kao socijalno isključenoj i marginaliziranoj, teško zapošljivoj i osjetljivoj skupini ljudi kojima će se sudjelovanjem u projektnim aktivnostima povećati izgledi za zapošljavanje i omogućit će im se veća konkurentnost na tržištu rada u svrhu poboljšanja kvalitete života i socijalnog uključivanja po završetku tretmana u terapijskoj zajednici.
Socijalna radnica Nikolina Fišter ima poruku za sve koji se nađu u problemima.
– Roditeljima bih poručila da razgovaraju sa svojom djecom i da zajedno provode aktivnosti, te da se informiraju gdje i s kim njihova djeca provode vrijeme jer obitelj je temelj prevencije. Poruka mladima je da izaberu zdrav život i život bez ovisnosti. Kvalitetno i konstruktivno provodite svoje slobodno vrijeme i njegujte temeljne životne vrijednosti. A svima skupa poručujem ako se, oni sami ili njihovi bližnji, nalaze u problemu, budite slobodni kontaktirati nas i zatražiti pomoć jer smo vas uvijek spremni saslušati – poručuje Fišter.
Statistika
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2023. godini u Republici Hrvatskoj najviše se osoba liječilo zbog opioida. Većinu liječenih osoba čine muškarci – 82 posto. Kao i u cijeloj Europi, tako i hrvatska populacija liječenih ovisnika sve više stari te se u posljednjih deset godina njihova prosječna dob povećala za gotovo osam godina. Prosjek godina za žene je 39,9, a za muškarce 42,1. U terapijskim je zajednicama broj osoba koje su se liječile zbog uporabe neopijata veći u odnosu na broj osoba koje su se liječile zbog uporabe opioida. Lani je u Hrvatskoj umrlo 339 osoba liječenih zbog uporabe droga.
Heroin je i dalje najčešće korišten nezakoniti opioid u Europi i predstavlja znatan dio zdravstvenih problema povezanih s nedopuštenom upotrebom droga. Kokain je druga najčešća nezakonita droga koju prijavljuju i osobe koje su prvi put započele liječenje ovisnosti o drogama i osobe koje su se prijavile na odjelima hitnih službi. Kokain je najčešće upotrebljavana nezakonita stimulativna droga u Europi, koju je tijekom prošle godine konzumiralo oko 1,4 posto odraslih Europljana u dobi od 15 do 64 godine (4 milijuna stanovnika).
