Najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet, odavno nije samo muški sport. No, unatoč tome, moramo priznati, postoji određeno neznanje o nogometašicama, kao i predrasude.
Pa tako u Zagorju postoji samo jedan ženski nogometni klub, onaj u Pregradi (op.a. uz određene selekcije u drugim ‘muškim’ klubovima). Zbog toga smo u Velikom Trgovišću, na terenu gdje je donedavno igrala s dečkima, ali i protiv njih, intervjuirali mladu nadu ženskog nogometa, kapetanicu NK ‘Ćiro Blažević academy’ Miu Špoljar (12) iz Jalšja. Štoviše, mlada Mia koja nosi dres s brojem ‘4’ ima veliku ulogu u klubu iz Maksimira, koji nosi ime po legendarnom ‘treneru svih trenera’ Miroslavu Ćiri Blaževiću.
Nogometni geni
Naravno, prije negoli nam Mia ispriča odgovornosti i privilegije kapetanske trake, osvrnuli smo se na same početke ove već sad impresivne sportske karijere.
– Treniranje nogometa mi je došlo sasvim prirodno. I tata i stric, pa i deda aktivno igraju nogomet te sam ih uvijek pratila na nogometnim utakmicama. Bilo je samo pitanje vremena kad ću se i ja ‘loptati’ – govori nam Mia, dodajući kako su se njezini ipak nadali da neće biti nogometašica, ali kad su vidjeli njezinu volju, popustili su.
Kako smo uvodno napomenuli, njezini prvi nogometaški koraci u kopačkama nisu bili uz ostale djevojčice, već uz dječake iz NK ‘Zagorec’ Veliko Trgovišće, gdje djeluje izuzetno uspješan omladinski pogon. Kako nam je otkrila, bila jedina djevojčica.
– Daleko mi je lakše igrati s ostalim djevojčicama jer me dečki nisu ni malo ‘šparali’. Ipak, to iskustvo mi je puno pomoglo i bilo mi je motivacija za trening jer na početku nisam bila sigurna hoću li se uklopiti s njima, a sad imam brzinu, jačinu i tehniku – govori nam Mia te dodaje da je isprva igrala u ŽNK ‘Pregrada’ s puno starijim djevojkama, pa je tamo bila samo godinu dana.
Iduće četiri godine zato je provela pod trenerskom palicom Renata Žavrljana koji slovi za jednog od najboljih zagorskih trenera zagića. Mia je u Velikom Trgovišću imala važnu ulogu u svojoj ‘momčadi’ o čemu govori i statistika – dva prvenstva Zagorja za zagiće i dva prvenstva za limače, i kao kruna zagorskog dijela karijere, a to je osvojeno prvenstvo mlađih pionira pod Petrom Vukom.
Dream team
– Sve skupa nastupila sam u 107 utakmica uz učinak od 35 golova. Kasnije sam došla u godine kad više nisam smjela nastupati s dečkima, ali mi je vrijeme provedeno u Velikom Trgovišću ostalo u lijepom sjećanju jer smo parirali i puno većim klubovima – kaže nam Mia koja smatra kako je najbitnije u klubu imati dobrog trenera koji razumije potrebe igrača, ali i koji tjera igrače na davanje maksimuma.
Kad smo kod trenera, još jedno poznato ime je odigralo ključnu ulogu u karijeri mlade Mije, i to skoro pa filmski.
– Sa ‘Zagorcem’ smo osvojili i puno jakih turnira, a jedan od njih mi je dao dodatan vjetar u leđa. Igrali smo na turniru u Kraju Donjem gdje je bila i jedna ekipa limačica koju je vodio trener ŽNL ‘Inker’ Zaprešić, Marko Marić. Kako sam dobro igrala i s obzirom na to da smo osvojili taj turnir, izabrana sam u ‘dream team’. Nakon toga me Marko pitao direktno bi li htjela zaigrati u najboljem klubu u Zagrebu i među djevojkama pokazati svoje vještine – govori nam Mia dodajući kako ju je upravo Marko Marić upoznao s vrhunskom trenericom iz Maksimira, Damjanom Goluža koja je prepoznala njezin potencijal i kvalitetu.
– Sad sam u Maksimiru skoro tri godine gdje najčešće igram vezu ili sam na desnom krilu. I s ovom ekipom ‘Vučica’ imam uspjeha, dvije godine smo zaredom bile prvakinje, a i sad smo u vrhu. Svakako konkurencija iz ‘Agrama’ i ‘Dinama’ je velika, pa je poseban gušt zabiti protiv rivala – dodaje mlada golgeterica Mia.
– I evo, sad nakon što su starije cure otišle dalje, meni je pripala kapetanska traka koja mi puno znači. S jedne strane je to odgovornosti, ali isto tako i privilegija jer sam sad vođa na terenu. Naravno, taj ‘respect’ treba i opravdati – poručuje Mia koja, dodajmo, u svojoj karijeri ima itekako dobar ‘fair play’ rekord bez žutih i crvenih kartona.
Najdraža utakmica i planovi
Valja istaknuti kako nije sve samo do talenta jer Mia Špoljar već sad trenira tri do četiri puta tjedno. A uz tjedne utakmice, često igra i prijateljske susrete te zimsku ligu s pionirkama ŽNK ‘Inker’.
– Teško mi je izdvojiti najdražu tekmu ili turnir, ali svakako s ‘Vučicama’ bi to bio ‘Girls Trophy’ koji slovi kao najjači hrvatski turnir za djevojčice. Tu smo prošle godine osvojile zlato. Nastupale smo i na ‘Medex Cupu’ u Sloveniji gdje smo isto tako osvojile prvo mjesto u konkurenciji ekipa iz Slovenije, Austrije, Slovačke i Srbije i to dvije godine zaredom – nabrojala je Mia koji nosi dres ‘4’ isto kao njezin nogometni idol, Joško Gvardiol, a nama je otkrila kako od nogometašica najviše prati Ana Mariju Marković.
Za kraj se osvrnula na planove:
– Planovi su mi još ovu sezonu igrati za limačice, a onda bi trebala u pionirke. Sad ćemo vidjeti kako dalje jer kasni treninzi su izazov i za roditelje, pa možda nastavim u ‘Inkeru’. A dalje još ne gledam, naravno voljela bi zaigrati u ženskoj selekciji Real Madrida, no prvo škola – poručuje Mia Špoljar.
