U eri u kojoj su brzina i rezultati postali mjerilo uspjeha – pa čak i u mršavljenju – sve više ljudi poseže za čudotvornim injekcijama poput Ozempica, Wegovya i Mounjaroa. Kilogrami nestaju, apetit opada, šećer u krvi pleše u savršenom ritmu… No što se dogodi kada igla prestane ubadati? E tu priča postaje zanimljiva, piše Net.hr.
Liječnica obiteljske medicine Madison Brown, koja na društvenim mrežama sve češće upozorava na manje poznate posljedice modernih terapija, tvrdi da povratak u stvarnost zna biti bolan – i težak. Prema njezinim riječima, većina korisnika ovih lijekova izgubi oko 15 posto svoje tjelesne mase, što u prosjeku iznosi negdje između 13 i 16 kilograma. Zvuči sjajno, ali nije kraj priče.
Problem nastaje kada se s terapijom stane. Tada tijelo, koje se možda naizgled smirilo, kreće s osvetom. Gubitak kilograma postupno se poništava – i to brže nego što mnogi očekuju. Madison ističe da se čak dvije trećine izgubljene težine može vratiti unutar samo godinu dana. A s tim kilogramima, često dolaze i stari znanci – visoki šećer, loš kolesterol, povišen tlak. Sve ono što su injekcije držale pod kontrolom, ponovno počinje divljati.
Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da tijekom uzimanja ovih lijekova tijelo često gubi i mišićnu masu. I dok vaga pokazuje manje brojeve, metabolizam zapravo usporava, a to znači da po prestanku terapije kilogrami dolaze još lakše – i ostaju još tvrdoglavije.
Prema riječima liječnice Brown, GLP-1 lijekovi ne mijenjaju navike, ne resetiraju metabolizam, ne “nauče” tijelo da funkcionira drugačije. Oni, slikovito rečeno, samo preuzmu upravljač i privremeno voze u drugom smjeru. Kada ih maknemo – auto se vrlo brzo vraća na staru rutu.
No, nije sve tako crno. Rješenje ne leži u doživotnoj ovisnosti o injekcijama, već u mudroj pripremi za ono što slijedi. Tijekom uzimanja lijeka – i to liječnica naglašava – važno je iskoristiti taj prozor smanjenog apetita i bolje kontrole šećera kako bi se izgradile trajnije navike. Iako se to možda čini kao savjet koji ste već čuli sto puta, razlika je u tajmingu: najvažnije je djelovati dok lijek još radi za vas, a ne kad sve krene nizbrdo.
Zanimljivo je i da prirodni GLP-1 hormon nastaje u crijevima, a njegovo stvaranje povezano je s prehranom i – vjerovali ili ne – razinom stresa. Kortizol, poznat kao hormon stresa, može doslovno zakočiti prirodnu proizvodnju ovog hormona. Dakle, ako ste stalno pod stresom, čak i najbolja prehrana teško će pomoći. Zato je važno misliti i na to kako se osjećate – ne samo što jedete.
Iz kompanije Novo Nordisk, koja stoji iza Ozempica, potvrđuju da vraćanje težine nakon prestanka uzimanja lijeka nije iznenađenje. Za njih, pretilost je kronična bolest koja se treba tretirati kao i dijabetes – dugoročno, sustavno i uz stalnu suradnju s liječnicima.
