Biti kuma na vjenčanju zvuči kao velika čast – i jest. No u praksi se ta “čast” često pretvori u emocionalni (i financijski) kaos. Kada uzbuđenje splasne, a stanje na računu zavapi za pomoć, postavlja se logično pitanje: gdje je granica između pomoći i financijskog samouništenja?
Na Redditu se ovih dana pojavila brutalno iskrena objava jedne buduće kume koja je – osim podrške – na sebe preuzela i ulogu organizatora, pokrovitelja i osobnog bankomata mladenke. Račun: preko 1500 eura. A kraj još nije ni na vidiku, prenosi Večernji list.
– Znam da sam sama pristala na sve to, ali nisam očekivala da će se toliko očekivati od mene. Možda sam se krivo postavila jer nikad ne kažem ‘ne’, pa sad samo izvršavam naredbe – napisala je.
Gdje je nestala mjera?
Komentari su – očekivano – bili puni empatije, ali i upozorenja.
– Već si sad jedno 1000 eura iznad onoga što je pristojno. Kaj si ti luda? Momačku/djevojačku plaća mlada, ne kuma. Ako joj treba lova, ima bankomat, a ne najbolju frendicu – bio je samo jedan od iskrenijih odgovora.
Mnogo komentatora osvrnulo se na činjenicu da je uloga kume prvenstveno simbolična i emocionalna – a ne financijska. Dar u kuverti i organizacija pokojeg detalja? Ok. Ali nositi cijeli budžet na leđima? Ne.
Vjenčanje kao projekt – ali tko je menadžer?
Kod velikih životnih događaja često dođe do zamjene uloga: mladenka u panici delegira, prijatelji se osjećaju obveznima, a granice se brišu. Tako se i u ovoj priči dogodilo da je buduća kuma, pod izlikom “podrške”, preuzela ulogu glavne sponzoruše cijele svadbe – uključujući djevojačku, poklone, ukrase, dodatke, i još malo “samo da” troškova.
– Ja sam bila kuma, platila sam frizuru, dala kuvertu, organizirala jednostavnu djevojačku i sve ostalo bilo je stvar dogovora. Mlada i partner su puno toga napravili sami – ispričala je druga korisnica, naglašavajući da je – kad se sve dogovori i dijeli – kumstvo prilika za zbližavanje, a ne razlog za prezir i burnout.
Što zapravo znači biti kuma?
Kod vjenčanja, prečesto se zaboravlja osnovno: kuma nije sponzor. Njezina uloga nije kupiti pola svadbe, već:
- biti uz mladenku emocionalno,
- pomoći u organizaciji ako je to dogovoreno i realno,
- podići atmosferu na slavlju,
- eventualno sudjelovati u djevojačkoj, simbolički ili logistički.
Sve više mladih žena dijeli stav da je najvažnije imati blisku osobu uz sebe, a ne “bankomat s licem prijateljice”.
Kako reći “dosta” bez grižnje savjesti?
Granice nisu nepristojnost. One su znak poštovanja – i prema sebi, i prema drugima. Ako te netko voli, razumjet će tvoje ne mogu jednako kao tvoje mogu.
Savjet za buduće kume? Dogovorite očekivanja prije nego pristanete. Postavite budžet. I ne zaboravite – vaše prijateljstvo traje dulje od jedne svadbe. Ako ono ne preživi jedno iskreno “ne”, možda nikad ni nije bilo pravo.
Vjenčanja dolaze i prolaze. Prijateljstva (ako su prava) ostaju. Ako se kumstvo pretvori u iscrpljujući posao bez plaće i zahvalnosti – onda nešto nije u redu. A kad si već došla do 1500 eura i još brojiš… možda je stvarno vrijeme da kažeš: kada je dosta – dosta je.
