Ovaj 32-godišnji bas – bariton iz Donjeg Makojišća već desetak godina gradi uspješnu karijeru u jednoj od najuglednijih opernih kuća na svijetu – Berlinskoj državnoj operi. Unatoč svjetskoj karijeri, snažno je vezan uz svoj rodni kraj
David Oštrek (32), mladi bas – bariton iz Donjeg Makojišća kraj Novog Marofa, već desetak godina gradi uspješnu karijeru u jednoj od najuglednijih opernih kuća na svijetu – Berlinskoj državnoj operi. Na pozornici je dijelio scenu s nekim od najvećih opernih imena, a njegov se glas danas čuje diljem cijelog svijeta. Unatoč svjetskoj karijeri, snažno je vezan uz svoj kraj. Upravo zato pokrenuo je Hrvatsku opernu akademiju, kroz koju okuplja vrhunske mlade pjevače iz cijelog svijeta te publici donosi najvišu razinu operne umjetnosti.
Početak operne karijere
David se krenuo baviti glazbom još u svojim osnovnoškolskim danima, a otkrio nam je i kako je od tambure došao do velikih svjetskih opernih scena.
– Sve je krenulo od tambure. Prvo sam bio tamburaš u Osnovnoj školi Novi Marof i onda sam odlučio upisati srednju školu za kontrabas, pošto nisam išao ni na kakav instrument kojeg inače sviraju klinci. Pošto sam pauzirao jednu godinu, imao sam dosta slobodnog vremena, pa sam odlučio da to slobodno vrijeme popunim pjevanjem. Mislio sam da se radi o rock pjevanju, ali zalutao sam na sat opernog pjevanja i nakon tri mjeseca sam shvatio, s 14 godina već, da je to ono s čime se želim baviti. Završio sam srednju školu u Varaždinu i rekao sam si: „okej, ako se već idem baviti s tim, onda se hoću baviti kako spada“, i upisao sam studij u Beču. Od 180 prijavljenih sam završio drugi na listi. Tamo sam studirao par godina i onda sam se prijavio na natjecanje ‘Neue Stimmen’, odnosno ‘Novi glasovi’ – prisjetio se Oštrek.
– Igrom slučaja, sponzor tog natjecanja je i sponzor za mlade pjevače u Berlinskoj državnoj operi. Zvali su me na audiciju kod Daniela Barenboima u Berlinu, koju sam prošao, i potom sam odmah spakirao kofere. To je bilo 2015. Prije 10 godina sam startao svoj put u Berlinskoj državnoj operi gdje sam član solističkog ansambla – dodaje.
Budući da David dolazi iz malog mjesta Donje Makojišće sa svega 15-ak stanovnika, zanimalo nas je kako je izgledala njegova prilagodba na život u milijunskom Berlinu.
– Ja volim reći da je više-manje svejedno gdje si. Čak i ako si u milijunskom gradu, ne znači da imaš milijun prijatelja. Ako je čovjek u glavi dobro, onda nije bitno gdje je – bilo da se radi o Donjem Makojišću, mojem selu koje ima 15 stanovnika, ili o Berlinu – rekao je Oštrek dodavši kako se odlično uklopio, ali da mu je ipak najljepše vratiti se kući.
Djelovanje Hrvatske operne akademije
David nam je otkrio kako je pjevao po cijelom svijetu, ali da mu je kod kuće ipak najljepše. To ga je i motiviralo da pokrene svoj projekt Hrvatske operne akademije.
– Shvatio sam da Hrvatska ima ogroman potencijal, ne samo što se tiče infrastrukture u Varaždinu i u Novom Marofu, nego sam htio pokazati ljudima kako se sve to što se radi vani, može raditi i kod nas! U ove četiri godine digli smo to na visoku razinu. Imali smo 40 polaznika sa svih strana svijeta, od toga je bilo 34 stranca i šest Hrvata. Ja stipendiram sve Hrvate, sponzoriram ih da budu dio Akademije. Većinom su ljudi iz Amerike, Kanade, Koreje, Japana, Novog Zelanda, Argentine, Kostarike, jedna cura je čak iz ratne zone u Siriji došla pjevati operu u Novom Marofu, što smatram apsolutno ludim. Naravno, na pozitivan način – priča nam David.
O uspješnosti funkcioniranja Hrvatske operne akademije, njihovi nastupi govore sami za sebe. Iza ovog projekta krije se tim vrlo uspješnih i sposobnih ljudi.
– Pročulo se da imamo kvalitetan program s kvalitetnim predavačima. Kad sam vidio da jedna varaždinska škola ima toliko vrhunskih pjevača koji pjevaju po top opernim kućama po cijelom svijetu, shvatio sam da imamo šansu iskoristiti sve te silne talente koje imamo. Tamara Ivaniš i Ena Pongrac, Jelena Štefanić i Margareta Matišić, to su sve lokalne cure koje pjevaju u top ‘A’ teatrima po cijelom svijetu i super su predavači. Lana Kos je isto svojevrsna suosnivačica i Giancarlo del Monaco, Matija Meić i Martina Menegoni. Stvarno se možemo pohvaliti vrhunskim imenima koja su tu na startu. Uz to, klinci iz svijeta su mladi studenti koji su u tom razdoblju između studija i profesionalizma i onda dođu u Hrvatsku kako bi već naučenu rolu mogli izvesti na bini u pravoj profesionalnoj opernoj produkciji – rekao je Oštrek te se osvrnuo na ovogodišnje izvedbe:
– Ove godine smo imali dva naslova, ‘La Clemenza di Tito’ i ‘Čarobnu frulu’ i bile su po tri postave. Bilo je šest predstava i moramo reći da je ‘Čarobna frula’ bila apsolutno rasprodana. Usred ljeta kad su ljudi bili na godišnjim odmorima, tražila se karta više. Jako je lijepo vidjeti da su ljudi očarani operom i da su se zaljubili. Puno ljudi je bilo po prvi puta na operi, a opet jako puno ljudi je došlo iz drugih mjesta. Ljudi su došli iz Zagreba, iz Varaždina, iz okolnih mjesta. Pročulo se da je to predivna stvar, koja je obogatila naš kraj te vjerujem da je to neki dokaz stabilnosti našeg društva i toga da kultura na najvišem nivou pripada, ne samo u svjetske metropole, nego i u manje sredine – govori nam Oštrek.
Za sve zainteresirane, David nam je otkrio kako netko može postati članom Hrvatske operne akademije.
– Imamo online obrazac koji se ispuni. Svatko mora priložiti dva videa i imamo neka osnovna pitanja kao što su nacionalnost, godine i slično. Sve je online i onda ja preslušam snimke i vidim koju rolu bi taj pojedinac mogao pjevati, a sljedeći korak je online intervju. Mi se stvarno trudimo da ekipi pružimo najbolji, najkvalitetniji program i uz to ih dobro smjestimo i brinemo se o njima. Ove godine su imali i svoje vozače te smo stvarno nastojali da imaju kraljevski tretman i da se požele vratiti nazad – izjavio je Oštrek.
Budućnost opere u današnjem svijetu
U Hrvatskoj operna scena nije razvijena kao u Njemačkoj te nema toliku popularnost među društvom kao što je to bilo nekada. Budući da ima iskustva u obje države, Oštrek nam je dao svoje viđenje trenutačnog stanja na hrvatskoj opernoj sceni.
– Njemačka je znatno veća zemlja i zato ima više opernih kuća, ali ja mislim da Hrvatska ima dobru scenu s obzirom na to da nas ima oko 4 milijuna, a imamo četiri operne kuće. Mi smo po opernim kućama definitivno tu uz Njemačku. Njemačka je poznata po tome da ima jednu trećinu svih opernih kuća na svijetu. Oni ulažu puno u kulturu i tome tako treba biti – smatra Oštrek.
Iako se danas čini da mladi sve rjeđe posežu za klasičnom glazbom, Oštrek vjeruje da opera itekako ima što ponuditi novim generacijama.
– Trebamo dočarati mladima da je to jako uzbudljiva stvar. Sve se dešava u jednom trenutku – sada. Ništa nije snimano, nije bilo 75 take-ova, nego je u tom momentu. To je jedan orkestar, to je puno glazbenika koji sviraju odjedanput i pjevači koji nisu ozvučeni, koji proizvode taj zvuk bez ozvučenja. Više umjetnosti je spojeno u jedno. To je jako lijepa stvar kada je čovjek otkrije, zato ja nastojim čim više pozivati mlade da se odazovu jer je baš suprotno od onoga gdje mladi inače provode vrijeme – kaže David.
Uspjesi i odricanja u životu opernog pjevača
Budući da iza sebe ima već 10 godina iskustva u operi, David je imao prilike dijeliti pozornicu s nekim od velikih imena na opernoj sceni.
– Dijelio sam binu s Plácido Domingom, to je jedno od najzvučnijih imena, a i moj bivši šef Daniel Barenboim je također veliko ime – rekao je David te nam otkrio u kojim ulogama posebno uživa:
– Imam par rola koje su mi super, ali posebno uživam u Dulcamari iz ‘Ljubavnog napitka’. To mi je posebno draga rola, kao i Toreador iz ‘Carmen’. To su role koje sam do sada najviše uživao pjevati jer super pašu uz moj glas i imam osjećaj kao da su pisane baš za mene. Toreador je više ozbiljna rola, dok je ova druga takozvana ‘uffo’, odnosno komična opera – pojašnjava nam.
Posao opernog pjevača je vrlo zahtjevan te traži veliku predanost i puno vježbe. Oštrek nam je otkrio kakve opere su mu najzahtjevnije za izvođenje.
– Najzahtjevnije, što se tiče učenja, su moderne opere koje su pisane nedavno. One znaju biti dosta skokovite i izazovne za naučiti jer se odvajaju od konvencionalne glazbe koja ima neka svoja pravila, najčešće jednu mjeru i jedan tempo. Sve druge role koje sam pjevao sam više-manje odabirao pametno, tako da još nisam ulazio u nekakve ekstreme, ali veselim se u budućnosti možda ući u neke, poput Skarpija u ‘Toski’, Jaga u ‘Otelu’ ili možda neki Wagner – otkriva Oštrek.
Na pitanje kako izgleda svakodnevica opernog pjevača, David otkriva da se iza glamurozne pozornice ponekad krije vrlo zahtjevan i discipliniran životni ritam.
– Ovisno od tome slijedi li nam premijera ili je neko djelo koje izvodimo reprizno, onda imamo malo jači raspored. U par dana se moramo pripremiti za cijelu operu, a kad je neka premijera onda to traje šest tjedana. Najčešće su probe službeno od 10 do jedan i od dva do pet, ovisi o roli. Ako je neka veća rola, onda čovjek nekad proba četiri, pet sati na dan, možda čak i šest. U tom slučaju, drugi dan onda ima malo manje posla. Bitno je da čovjek dobro spava, da se dobro hrani i da je u dobroj formi jer u današnje vrijeme ne funkcionira više ono ‘debela pjevačica pjeva visoki C’. Bitno je da vizualno svi dobro izgledamo, pošto je 21. stoljeće i tome se sad pridodaje značaj. Biti operni pjevač nije tako ‘time consuming’, kako bi se reklo. Bitno je nositi glas sa sobom cijelo vrijeme, odnosno svoj instrument. Uvijek je tu i morate paziti na njega – zaključio je Oštrek.
