U već tradicionalnoj ‘Noći muzeja’, Dvor Trakošćan je uz dvorac predstavio posjetiteljima digitalnu instalaciju koja na suvremen način prikazuje slojevitu i intrigantnu priču o povijesnim tapetama Male knjižnice.
Središnji dio instalacije čini AI-generirani narativ, koji spaja znanstvena istraživanja, konzervatorsku praksu i umjetničko-muzeološku interpretaciju, čime se stvara jedinstveno muzejsko iskustvo. Tako posjetitelji mogu dublje upoznati cjelokupni proces obnove i (re)interpretacije zidnih flokiranih tapeta. Kroz generiranu i “oživjelu” građu, simboliku, tehnologiju izrade te toksični učinak pigmenata na bazi bakra i arsena, kao i olova u impregnaciji papira, sami cvjetovi oživljavaju i vode posjetitelje kroz svoje putovanje.
Film započinje interpretacijom latinske ploče na ulaznoj kuli, na kojoj se dvorac simbolično obraća posjetiteljima i otkriva tko je zaslužan za njegovu obnovu. Riječ je o Jurju Draškoviću i njegovoj supruzi Sofiji rođenoj Baillet de Latour, zahvaljujući kojima je dvorac u 19. stoljeću iz ruševina obnovljen u elegantnom obliku kakav poznajemo danas. U sklopu te obnove uređen je i interijer, uključujući Malu knjižnicu s tapetama na kojima se nalazi motiv cvijeta božura i lišća akantusa, a metaforički nazvanima po Baudelaireovoj zbirci Cvjetovi zla iz 1857., godine u kojoj su tapete najvjerojatnije i postavljene. U zbirci Cvjetovi zla Baudelaire ljepotu gradi iz tamnih tema poput poroka, bolesti i raspadanja, stvarajući stihove koji su izvana zavodljivi, a iznutra puni nemira i otrova. Isti princip vrijedi i za cvjetove na tapetama Male knjižnice: dekorativni i profinjeni na prvi pogled dok u sebi skrivaju opasnost. Ta dvoznačnost ljepote kao maske izravno povezuje tapete s Baudelaireovom poetikom i simbolističkim pogledom na svijet.
Ispod tapeta se kao izolacijski sloj nalaze austrijske novine Die Grazer Zeitung u kojima se mogu pronaći i oglasi za proricanje iz dlana, francuske gatare Madame Lenormand, što upućuje na tada rašireni interes za spiritualizam, dok se u istom razdoblju, upravo u Baudelaireovim stihovima, javljaju i začeci simbolizma, ključne inspiracije za naraciju filma.
Ova instalacija izvedena je u suradnji s ‘iProdukcijom’ i nadovezuje se na prethodni konzervatorsko-interpretativni projekt obnove tapeta te ga dodatno razvija kroz interaktivnost i umjetnu inteligenciju. U originalnom projektu najviše je sudjelovala restauratorica Dvora Trakošćan Valentina Meštrić, uz podršku gostujućih stručnjaka iz Austrije (BEČ-Schönbrunn), Hrvatskog državnog arhiva, Laboratorija Odsjeka za konzerviranje i restauriranje Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te laboratorija za tehničke analize u Puli ‘Archeolab’, uz potporu Ministarstva kulture i medija. Upravo je takva interdisciplinarna suradnja omogućila da se rijedak primjer srednjoeuropskih “otrovnih” tapeta iz 19. stoljeća ne samo očuva, već i reinterpretira kroz suvremenu tehnologiju. Tim više što ne postoji fizički kontakt posjetitelja s originalnim materijalom, odnosno tapetama, pa ovaj digitalni prozor otkriva još jedan segment složenih konzervatorskih procesa te etičkih dilema o obnovi opasnih povijesnih interijera.
Za kraj, ovaj poduhvat ne predstavlja samo tehnološku atrakciju u okviru ‘Noći muzeja’, već je primjer kako se osjetljiva i potencijalno opasna baština može odgovorno interpretirati u 21. stoljeću. Spajajući umjetnu inteligenciju, znanost, storytelling, Trakošćan se još jednom potvrđuje kao prostor u kojem se prošlost ne čuva iza stakla, već aktivno komunicira s posjetiteljima, zbog čega je ovaj projekt i prijavljen na međunarodnu prestižnu nagradu Museums + Heritage Awards, u sklopu kategorije International Exhibition of the Year.
Posjetitelji mogu instalaciju i mini izložbu razgledati do kraja ožujka 2026. godine, kada započinje drugi, veći projekt, uređenja prvog kata s replikama povijesnih tapeta iz fundusa Dvora Trakošćan.
