U domu ispunjenom smijehom i toplim riječima, Julijana Srpak danas je na čakovečkom Jugu proslavila svoj 102. rođendan! U krugu obitelji, prijatelja i brojnih čestitara obilježen je izniman jubilej žene čiji životni put svjedoči o snazi rada, skromnosti i neiscrpnoj životnoj energiji.
Među onima koji su joj osobno uputili čestitke bili su zamjenica gradonačelnice Čakovca Lana Remar, predsjednik Gradskog kotara Jug Mirko Doroghazi te članice Vijeća Branka Murković i Ljubica Tkalčec. Tamo su već bili među prvim čestitarima i dugogodišnja prijateljica Štefanija Pogorelec te nećakinja Ana Novak sa suprugom Josipom.
Julijana je rođena 24. veljače 1924. u Mihovljanu. Njezin životni vijek obuhvatio je gotovo cijelo jedno stoljeće velikih društvenih i povijesnih promjena, no njezina osobna priča prije svega je priča o radu i izdržljivosti. Još prije početka Drugog svjetskog rata zaposlila se u poduzeću ‘Janje’, koje se bavilo preradom vune. Nakon rata kratko je radila i kao ravnateljica dječjeg vrtića u Čakovcu, a potom odlazi u zagrebačku ‘Pobjedu’, gdje upoznaje svog budućeg supruga Mija. Godine 1955. vraća se s obitelji u Čakovec i do umirovljenja radi kao tkalja u čakovečkom Čateksu…
– Radilo se u tri smjene i u teškim uvjetima, ali čovjek sve izdrži kada radi za sebe i svoju obitelj – prisjeća se Julijana vremena u kojima se život mjerio trudom, a sigurnost gradila marljivošću. Danas živi sa sinom Dragutinom, ponosna je baka dviju unuka, Dubravke i Vesne, te prabaka troje praunuka koji s obiteljima žive u Austriji. Unatoč godinama i dalje je iznimno aktivna.
Tajna dugovječnosti, otkriva sin Dragutin, možda se krije upravo u tome što nikada ne miruje. Julijana i danas uređuje vrt, uzgaja vlastito povrtno sjeme, kuha i s ponosom priprema domaće rezance, krpice i mlince, proizvode koje njezina obitelj, zahvaljujući njezinim vrijednim rukama, ne mora kupovati u trgovini.
Do prije nekoliko godina vozila je i bicikl, a danas radije odlazi u lagane šetnje. U ‘slobodno vrijeme’, kako kaže, pogleda koju seriju i to je gotovo jedini dio dana kada zastane. Govoreći o stoljeću iza sebe, priznaje kako joj je ponekad teško povjerovati koliko je vremena tako brzo prošlo. No, njezina poruka ostaje jasna i jednostavna: “Treba raditi i što manje vremena gubiti na nepotrebne stvari!”.
U 103. godini života gospođa Srpak ostaje nadahnuće svima, dokaz da se snaga mjeri strpljenjem, a dugovječnost vedrim duhom i neumornim radom!
