Često kad danas govorimo o eruditima, istinskim enciklopedistima, ljudima sa širokim spektrom majstorskih vještina, govorimo o nekom minulom razdoblju povijesti prije ultra profesionalnog opredijeljena bez da znamo kako oni i dalje postoje među nama. Upravo, takav primjer dolazi iz ‘malog’ Velikog Trgovišća, gdje radi i stvara Petra Hršak (27) – umjetnica, likovna pedagoginja, odgajateljica, voditeljica radionica o cvjećarstvu, foto model, vatrogaskinja, donedavno profesionalna sportska strijelkinja, sjedi u Upravom odboru KUD-a ‘Sloga’ VT…
Sigurni smo da ćemo do kraja intervjua otkriti još koji zanat.
No, za razliku od one engleske poslovice “Jack of all trades, master of none” (op.a. dobar u svemu, majstor ničega), Petra suvereno vlada svakim područjem u kojem djeluje, a nas je zanimalo kako je sve zapravo krenulo – i u profesionalnom i izvannastavnom krugu.
– Oduvijek sam htjela biti učiteljica, a posebno me zanimala umjetnost. Tako sam preko Srednje škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok došla do fakulteta u Rijeci, gdje sam završila za profesoricu likovnog, odnosno magistru likovne pedagogije – započinje Petra svoju priču, dodajući kako namjerno nije odabrala Zagreb jer u tom trenutku u svojim programima akademije slikarstva, grafike i kiparstva nije imao pedagogiju.
– I sad mogu reći kako radim u struci, iako to nisu striktno satovi likovne kulture u školi. Uz to što sam asistent u Dječjem vrtiću ‘Rožica‘, ovih dana držim i radionice ‘Paint & tradicija’. Smatram kako je tradicija velik dio našeg života i treba ju približiti mlađima na način koji im je zanimljiv – naglašava Petra skrenuvši pozornost na ovih dana aktualnu temu – Eurosong.
Naime, naše Lelekice su ‘isfurale’ tradicionalno hrvatsko tetoviranje (sicanje), temu kojom se upravo Petra Hršak bavila u svom diplomskom radu.
– Sam naziv bio je ‘Žena’, a pobliže sam se bavila tradicionalnim tetovažama koje su povezane s njihovom zaštitom. U to doba, doba Turaka, one su koristile prirodne stvari koje su im bile dostupne i to baš u posebnim okolnostima. Primjerice, tetoviralo se na svetog Josipa, kako ih ne bi uzeli za robinje – objašnjava nam Petra, dodajući kako su one puno radile s biljem, što je također dio njezinog arsenala vještina, potkrepljujući to primjerom i ističući da je sve povezano.
– Radionice vrtlarenja za djecu držim kod OPG-a ‘Ivček’, a za tu ljubav zaslužna je moja mama koja je i sama cvjećarka. U tim radionicama učimo djecu o začinima, za što se oni koriste i slično. To je praktično znanje koje nestaje – naglašava Petra.
Ne romantizira svoje zanimanje – svjesna je i izazova.
– Djeca danas imaju puno previše ekrana i manje razvijenu finu motoriku. U vrtiću to baš vidiš. Zato ih stalno potičemo na rad rukama – perlice, izrada, crtanje – govori nam Petra dodajući kako su takve stvari korisne i za stariju ‘ekipu‘ jer kako djeci, tako i mladima, radionice otvaraju vrata povezivanju van virtualnog svijeta.
– Djeca danas nisu naviknuta na dosadu, a upravo iz dosade nastaje kreativnost – kaže ona, objašnjavajući zašto je sporiji, ručni rad važan.
Kako smo i uvodno napomenuli, njeni interesi tu ne prestaju. Bavila se i fotografijom, radila kao model u umjetničkim projektima, sudjelovala u folkloru, a ozbiljno je trenirala i streljaštvo, gdje je bila i dio reprezentacije. Sve to, kaže, danas joj pomaže da bolje razumije različite perspektive i načine izražavanja.
– Svakako, danas kad stanem pred objektiv, primjerice Snježane Kereše, znam koje bi perspektive i kadrovi funkcionirali. Tako da možemo komunicirati i bez riječi jer mi je poznat vid gledanja iza štafelaja – govori nam Petra.
Putovanja su joj još jedna važna inspiracija. Posebno ju je dojmio Tajland, gdje je prvi put iskusila drugačiji odnos prema tijelu, umjetnosti i tradiciji, uključujući i bambus tetoviranje i snažnu povezanost kulture i duhovnosti. Putuje spontano, često prema najpovoljnijim kartama, bez krutih planova.
– To je nešto što bi svima preporučila. Vidjeli smo stvarno puno toga – od kulture, hrane, prirode, predivnih plaža, pa do ljudi koji su iznimno gostoljubivi. A tetoviranje je čak bolje nego što je to danas u mnogim salonima. Primjerice, već drugi dan nakon tetoviranja bambusovim grančicama sam mogla u vodu, gdje je to nezamislivo kod klasičnih mašinica – pojašnjava nam Petra, otkrivši i moguću sljedeću destinaciju – Maroko.
Iako djeluje kao da radi mnogo različitih stvari, Petra to ne vidi kao raspršenost, nego kao prirodan tok interesa koji se međusobno nadopunjuju. Umjetnost, djeca, priroda, tradicija i kretanje za nju su dijelovi iste priče.
– Mislim kako se tradicija sve više i više vraća. Vidim to i kroz vrtove, na radionicama, kroz djecu… Sve više ljudi zanima se za povezanost prirode i umjetnosti. A sad, teško da bi za sebe rekla da sam u nečem najbolja, no trudim se biti dobra. Zato bi i preporučila, recimo, ljudima koji bi se htjeli okušati u vrtlarenju kadifice koje se lako uzgajaju ili rajčice koje se lako uklope u svaki vrt. I da, treba ti biti barem malo dosadno u životu, jer tako kreće kreativnost – zaključuje Petra Hršak.
Na kraju se sve svodi na jednostavnu ideju: stvarati, kretati se i raditi rukama. U vremenu ekrana i brzine, smatra da je upravo to ono što ljudima najviše nedostaje — i ono što ih ponovno može povezati, i jedne s drugima i sa sobom.
