Pravilan oslonac za papriku jedan je od najvažnijih koraka za zdrav rast biljke i bogat urod – navodi agroklub.com. Kada paprika naraste na 30 do 40 centimetara, njezino stablo postaje osjetljivo na težinu plodova, ali i na vjetar te obilne oborine. Bez potpore biljke se lako lome ili polegnu na tlo, što povećava mogućnost razvoja bolesti i smanjuje kvalitetu plodova.
Povaljena paprika znači veći rizik od truleži, prljanja plodova i pucanja rodnih grana, zbog čega je pravilno vezanje važno i u profesionalnoj proizvodnji i u kućnim vrtovima.
Kordonac – idealan za plastenike i visoke sorte
Sustav uzgoja na dvije grane, poznat kao kordonac, najčešće se koristi u plastenicima i staklenicima za visoke sorte paprike, poput babure ili roge.
Nakon prvog račvanja biljke ostavljaju se dva najjača izboja, dok se ostali uklanjaju. Svaka grana vodi se uz svoju uzicu pričvršćenu za konstrukciju plastenika, a tijekom rasta redovito se omata oko špage i uklanjaju se bočni zaperci.
Ova metoda omogućuje razvoj krupnijih i kvalitetnijih plodova te se primjenjuje kod hibrida koji mogu narasti i više od dva metra.
Špalir – najpraktičnije rješenje za uzgoj na otvorenom
Najčešći način uzgoja paprike na otvorenom je špalir, odnosno sustav bočnog vezanja biljaka.
Na početku i kraju reda postavljaju se čvrsti kolci, a između njih se s obje strane zateže uzica ili žica. Biljke tako ostaju između dvije linije potpore koje ih drže uspravnima. Kako paprika raste, svakih 20 do 30 centimetara dodaje se nova razina uzice.
Ova metoda posebno je pogodna za veće nasade i industrijski uzgoj jer nije potrebno vezivati svaku biljku zasebno.
Slobodan uzgoj – najmanje posla za kućne vrtove
Za manje vrtove često je dovoljan slobodan uzgoj uz potporu. Biljka zadržava svoj prirodni grmoliki oblik, a oslanja se na pojedinačni kolac, kružni nosač ili sustav špalira.
Kod ove metode uklanja se vrlo malo zaperaka ili se ne uklanjaju uopće, pa gusto lišće štiti plodove od jakog sunca i mogućih ožegotina.
Takav način uzgoja preporučuje se za niže sorte paprike i vrtlare koji žele manje vremena provoditi u orezivanju biljaka.
Postoje i druge varijante vezanja
U plastenicima se ponekad koristi i vezanje na tri grane, osobito kada su biljke posađene na većem razmaku kako bi svaka ispunila više prostora.
S druge strane, uzgoj na jedno stablo vrlo je rijedak te se primjenjuje uglavnom u visokotehnološkim staklenicima s vrlo gustom sadnjom, gdje je cilj što ranija proizvodnja prvih plodova.
Koju metodu odabrati?
Izbor načina vezanja ovisi o mjestu uzgoja i sorti paprike. Za visoke sorte u plasteniku najbolji izbor je kordonac na dvije grane, a za uzgoj na otvorenom i veće površine najpraktičniji je špalir. Za kućne vrtove, niže sorte i manje zahtjevan uzgoj dovoljno je biljke poduprijeti pojedinačnim kolcem ili ih ostaviti u prirodnom grmolikom obliku uz jednostavnu potporu.
Bez obzira na odabranu metodu, pravilno vezanje paprike smanjuje mogućnost oštećenja biljaka, olakšava berbu te pridonosi zdravijim i obilnijim urodom.
