Na ovogodišnjem, 29. Maratonu lađa sudjelovala je 31 posada, među kojima su bile i tri debitantske ekipe. Među njima, s posebnim ponosom i neslomljivim sportskim duhom, istaknuli su se Krapinski lađari. Nakon što su u srijedu na brzinskim utrkama nevjerojatnom upornošću, voljom, zajedništvom i željom osvojili senzacionalno 24. mjesto i izborili sjajnu startnu poziciju, trebalo je dva dana kasnije – u subotu – sve to potvrditi, stavivši na svoja neiskusna ramena još veće breme.
Zato je bilo izuzetno zanimljivo družiti se s njima i pratiti kako proživljavaju ta dva ključna dana iščekivanja do glavne utrke.
Taktički “relax“ i punjenje baterija
Četvrtak je bio planiran kao dan za “relax“. Ipak, Krapinski lađari ga nisu proveli u potpunom mirovanju, već su ga iskoristili za još jedan lakši trening kako bi zadržali osjećaj za vodu. Nakon popodnevnog odmora, uslijedila je šetnja gradom. U opuštenoj atmosferi, daleko od natjecateljskog pritiska, momci su pokušali barem nakratko zaboraviti na ono što ih čeka na užarenoj Neretvi. Bilo je to nužno pražnjenje glave prije onog pravog uzbuđenja.
Spoj sjevera i juga uz zagorsku popevku u srcu Metkovića
Petak je donio potpuno drugačiju energiju. Uz lagano popodnevno opuštanje, večer je donijela službenu, ali iznimno emotivnu obvezu. Naime, Metković je na jednu večer postao mjesto susreta hrvatskog sjevera i juga zahvaljujući 5. Festivalu tradicije održanom u Gradskom parku. Ove se godine u središtu pozornosti našla Varaždinska županija, predstavivši publici bogatstvo svoje kulturne baštine, običaja, gastronomije i tradicijskih vrijednosti.
Upravo taj događaj i činjenicu da je Festival otvorio varaždinski župan Anđelko Stričak, Krapinski lađari su iskoristili za lijepu gestu. Uručili su županu prigodan poklon – maketu neretvanske lađe – kao zahvalu za svesrdnu potporu koju im pruža u radu. Podršku krapinskim momcima, kako u petak tako i na sam dan utrke u subotu, svojim je dolaskom osobno pružio i gradonačelnik Krapine te saborski zastupnik Zoran Gregurović.
Službeni dio brzo se pretvorio u spontano druženje. Nakon razgovora i prepričavanja dogodovština s brzinskih utrka, atmosferu su do usijanja doveli Kavaliri. Pjesma je mogla početi! Metković je odjednom bio “pun“ popevke. Kada je Duc pustio glas, vrijedno su ga popratili Damir, Žarko, Neven, Miro, Miki, Pela i ostali članovi krapinske posade.
Najveće iznenađenje večeri uslijedilo je kada su se raspjevanim Zagorcima pridružila dvojica domaćih Metkovčana, otpjevavši s njima zagorske popevke od riječi do riječi, ne propustivši niti jednu notu. Oduševljenje prisutnih pretvorilo se u čisto divljenje nakon kratkog i jasnog objašnjenja:
– Nakon 40 godina provedenih u Australiji vratili smo se kući. Naš najbolji prijatelj, kojeg nažalost više nema, bio je Zagorec. Uz njega, koji je toliko bio ponosan na svoj kraj i svoje brege, i mi smo naučili ove pjesme – kratko je emotivno poručio domaći sin Vice, i odmah nastavio pjevati: “Oko jedne hiže navek ftiči lete…“ Bila je to večer za pamćenje, no svi su znali što slijedi sutra.
Dan odluke i 22,5 kilometra neretvanskog pakla
I taj je dan došao! Subota! Već u 14 sati krenulo se prema lučkom mostu u Metkoviću gdje je bio start. Uslijedila je završna priprema lađe i kratko zagrijavanje. U 17 sati, dva gromoglasna topovska pucnja označila su start koji je donosio 22,5 kilometara surove borbe do Ploča.
Neretva se zapjenila! Veslači su neumorno udarali po vodi, boreći se za svaki centimetar pozicije. Krapinci su krenuli iz trećeg reda, polako ali sigurno idući prema svom zacrtanom cilju – ne biti slabije plasirani od rezultata na brzancima, a ako je moguće, skinuti još koje mjesto.
Kasniji pobjednici – Udruga lađara Gusari Komin i UL Crni put, koji su u povijesnoj utrci podijelili prvo mjesto, kao i drugoplasirani lađari Baćine te trećeplasirani lađari Svetog Ilije (čime se, nakon četiri uzastopne pobjede Zagreba, štit kneza Domagoja konačno vratio u dolinu Neretve) – vrlo brzo su otišli na nedostižnu prednost.
Krapinci lavovski do 24. mjesta
To je značilo da se prava drama za Zagorce odvijala u borbi za pozicije od 22. do 25. mjesta. Uz onu dramatičnu borbu za sam naslov prvaka, ovaj je dio utrke po borbenosti i neizvjesnosti bio tik uz njih. Naime, četiri lađe – UL Sveti Ilija II, Klub navijača Momići, Veterani 4. gardijske brigade i Krapinski lađari – stalno su se izmjenjivale u vodstvu. Pitanje svih pitanja bilo je tko će brže i sigurnije uploviti u usko korito Crne rijeke, gdje je pretjecanje gotovo nemoguće.
Na kraju su se ove četiri ekipe u cilju našle u nevjerojatnom razmaku od svega 21 sekunde! Dvadeset drugo mjesto osvojila je UL Svegi Ilija II, a slijede ih ih UL Momići dok su nasi debitanti osvojili 24. mjesto. Za prvu godinu na Maratonu, to je zaista izvrstan i senzacionalan rezultat.
Ponos Zagorja i lekcija o zajedništvu
Ono što posebno grije srca jest činjenica da su Krapina i cijelo Zagorje disali s njima. Dečki su svakodnevno dobivali stotine poruka podrške, koje im je nazočni novinar uporno i vjerno prenosio na teren. Ovaj rezultat možda ni sami lađari nisu očekivali, znajući da su u pravom treningu proveli nepunih tri mjeseca (neki članovi čak i manje), te da se treniralo na mirnoj vodi prekrasnog Trakošćanskog jezera, čiji je tok i karakter bitno drugačiji od nepredvidljive i hirovite Neretve.
– Završili smo naš prvi maraton lađa i nakon 22.5 kilometara i nekih 9000 zaveslaja stigli smo u Ploče za 2:19 h što je inače odlično vrijeme s prijašnjih godina al nam ove godine nosi 24 mjesto kao i na brzincu. Tijekom cijele utrke vodili smo bitku s još dvije ekipe, izmjenjivali se u poretku al je na kraju nestalo snage te smo ostali kratki za nekoliko metara. Srca su nam puna i ono zbog čega smo se okupili, trenirali i žrtvovali svoje vrijeme je završilo. Sad ćemo malo odmoriti i da nam se svima slegnu emocije. Hvala svima na podršci, što ste vjerovali u nas i bodrili nas pozitivom, ono što možemo reći i obećati da sljedeće godine idemo opet i još jače al sada i bogatiji iskustvom s ovogodišnjeg maratona lađa na Neretvi. Hvala – poručili su Krapinski lađari.
Zato je najbolje završiti ovaj izvještaj citatom Slavena Strahinca, koji je savršeno detektirao što su ovi momci – Kristijan Mitrečić, Zoran Miklaužić, Ivo Lovrić, Ante Radak, Marjan Šalković, Miro Jamnić, Ivan Babić, Miro Šalković, Fran Pelin, Goran Kunštek, Ivan Bajcer, Neven Malarić, Dubravko Kunštek, Damir Novina, kapetan, Marko Rihtar, paričar, Žarko Šaško, tajnik, Tomislav Pelin, osnivač i Vjeran Skupnjak, predsjednik – napravili ostavivši svima nama pouku za budućnost:
“Iskrene čestitke lađarima i mom kumu Peli na stvarno dobrom rezultatu i lijepoj prezentaciji Zagorja. Jako je bitno da su se u lađi nalazili crveni, plavi i crni, a također plavi i bili. Bili ste super škvadra. Možda ipak postoji šansa za Hrvatsku, Možda je to početak jedne dobre priče ne samo za njih nego za cijelu Hrvatsku. Jedinstvo i zajedništvo! Bravo dečki i sretan put doma!“
