Piše: Stjepan Odobašić
Nisam ljubitelj nekakvih ekstremnih rekorda u putovanjima, no lijepo je podijeliti s čitateljima i prijateljima iskustva o destinacijama gdje hrvatski turisti rijetko zalaze. Svojevremeno smo bili na najsjevernijoj točki Europe na Nordkappu, a onda nam se ukazala prilika da budemo i na najjužnijoj točki Europe. Tome možemo zahvaliti putovanju na otok Kretu. Biti na Kreti, a ne otići na najjužniji otok Europe – otok Chrissi – bila bi prava grehota.
Poslušali smo taj savjet i nismo požalili. Malo smo se ponajprije dvoumili, jer smo za sedam dana htjeli obići cijelu Kretu, no ubrzo smo shvatili da je to nemoguće. Zato je prevagnula ideja da ipak obiđemo Chrissi. Za pet dana smo u ‘rent a caru’ za 80 eura dobili mali ‘Mitsubishi’, no na otoku Chrissi nema automobila i nema cesta. Tamo auto nije nikada kročio. Brod vozi dva puta dnevno, a karte se moraju rezervirati unaprijed (Nikos [email protected] i Michalis Stomatakis [email protected]). Brodovi obično polaze između 10 i 12 sati tijekom vrhunca sezone, a vožnja košta 25 eura po putniku. Povratno putovanje obično polazi kasno poslijepodne, a putovanje traje oko sat vremena u svakom smjeru. Privatni gliseri dostupni su za one koji su spremni dodatno platiti za ekspresnu rutu.
Sve je dobro ako ne zakasnite na polazak, ali ako zakasnite na dolazak brodice, onda ste “osuđeni” spavati pod vedrim nebom. No ni to uopće nije loše. Nekoliko mladih Nijemaca imalo je sa sobom šatore i priliku upoznati prekrasne noći Chrissija. Svi pričaju da je to poseban doživljaj. Brodovi voze samo kad nema jakog vjetra, pa ako netko dođe na Chrissi jedan dan prije povratka kući mogao bi zbog nevremena zakasniti na avion.
Šume 5000 cedrova
Na Chrissi krećemo iz Ierapetre, luke na samom jugu Krete udaljene 100-tinjak kilometara od glavnog grada Krete, Herakliona. Ierapetra je najjužniji grad Europe. Ima oko 8500 stanovnika. Nekad je grad imao značajnu ulogu u povezivanju Europe i Afrike. Prema legendi, u Ierapetri se zaustavio Napoleon na putu za Egipat. Ierapetra je okružena plastenicima u kojima se uglavnom uzgaja povrće, a povoljna klima omogućuje više žetvi godišnje. Grad ima lijepu promenadu.
Vozimo se brodom, more je malo valovito, no ništa posebno. Još ni danas ne mogu odrediti točno boju mora na Chrissiju, nešto između tirkizne i smaragdno-plave boje. Baš kao da ste došli na Karibe. Zato ga zovi Karibi Krete.
Pristanište je malo i sasvim obično, a za vrijeme jakog vjetra ovdje ne mogu biti brodovi. Na ulazu u otok je mali restoran-taverna, a drvena konstrukcija je obojena u tipično plavu boju kakva dominira grčkim otocima. Gradnja na otoku je potpuno zabranjena.
Već na prvi pogled shvatio sam zašto ljubitelji prirode toliko rado dolaze ovdje. Chrissi se ubraja u ‘Naturu 2000’, što znači da je tu mnogo rijetkog raslinja, posebno onog endemskog. Zato najprije krećemo u šetnju po otoku gdje dominiraju 200-godišnji cedrovi. Poznat je njihov točan broj, 5000.
Chrissi ima nekoliko plaža. Plaža ‘Vougiou Mati’ je prekrasna plaža, a nalazi se na južnoj strani otoka Chrissi, gdje pristaje većina brodova. Na zapadnoj strani mola nalazi se taverna i uvala sa špiljama. Izvrsno je mjesto za uživanje u Mediteranu kada valovi nisu uzburkani.
Belegrina/Zlatni pijesak, poznata i kao ‘Chrissi Ammos’ se nalazi na sjevernoj strani otoka i do nje se stiže kratkom šetnjom kroz cedrovu šumu. Pijesak je zlatne boje s nekim nijansama ružičaste zbog tisuća školjki. Zbog blizine luke i dostupnih sadržaja, Belegrina je obično najprometniji dio otoka.
Plaža ‘Chatzivolakas’ (Hatzivolakas) se nalazi zapadno od Belegrina i ima nešto hlada zbog cedrova. Malo je stjenovita, ali ima mirnu vodu. Budući da nema ležaljki, ova plaža daje vam osjećaj kao da ste na pustom tropskom otoku. U blizini se nalazi svjetionik i kapela Svetog Nikole, za koju se kaže da je izgrađena u 13. stoljeću. Jedinstveno je da se na ovom području nalaze grobovi iz Rimskog Carstva i neki ostaci minojskog naselja.
Šetnja po pustinjskom pijesku
Otok je dugačak pet, a širok jedan kilometar. Podsjeća po obliku dijelom na istarski kamenjak, a po pustinjskom području na Kursku kosu, 100 kilometara dugačak poluotok na Baltiku. Već pri prvim koracima zagazili smo na zlatnožuti pijesak. Chrissi je pokriven pustinjskim pijeskom kojeg je vjetar stoljećima donosio iz Libijske pustinje. Hodanje po pijesku je baš ugodno. Vruće je, hladimo se vodom koju smo ponijeli sa sobom. Kratak odmor na srušenim granama cedrova. Pojedinim cedrovima izviruje korijenje iz pijeska. Nekima korijenje pada u male pješčane udoline kao dugi pramenovi kose. Prekrasno i nesvakidašnje. Zahvaljujem Bogu što mi je omogućio da vidim njegove ljepote stvaranja jer Chrissi je zaista čaroban. Začas smo propješačili kilometar i došli na drugu stranu otoka. Tamo je vrlo vjetrovito. Valovi su bili visoki oko metar i snažno su zapljuskivali obalu. Unatoč tome, puno je kupača. Poduzetni Grci su ovdje podigli mali improvizirani kafić u kojem se krijepite po vrućini. Ležaljke se plaćaju. U svim brošurama naći ćete informaciju da je Chrissi najjužniji otok Europe (geografska širina 34 52 25).
54 vrsta fosila
Obilazak otoka traje pet sati, no ako ste brži u hodanju, ostaje vam poprilično vremena za kupanje i sunčanje. More je kristalno čisto. Možete se popeti i na 31 metar visoki vrh ‘Kefala’, no kupanje i sunčanje je nezaboravno. Do nas se na suncu izležavaju njemački turisti. Zaista je opuštajuće. Imamo i vremena za kavu u restoranu. Ručak je poprilično skup, no izbor hrane nije loš.
Otok je bio najgušće naseljen za vrijeme Bizanta. Stanovnici su se bavili ribolovom, izvozili su sol, a iz školjaka su dobivali boju kojom se bojila odjeća i odore europskih kraljeva i careva. Sve se promijenilo u vrijeme dok su gusari ovdje započeli tražiti svoja skrovišta i onda prisilili stanovnike da se presele na Kretu. Ovaj dio je vrlo zanimljiv i za ronioce, jer svaki čas netko od njih nađe ostatke potonule lađe na dnu mora.
Na Chrissiju ćete naći 54 vrste različitih fosila, a osnovni razlog tome je taj što je u prapovijesti bio pokriven morem. Zanimljivi su nazivi otoka. Na grčkom jeziku Chrissi znači zlatni otok, no ima i drugo ime, Gaidouronissi, što znači otok magaraca.
Chrissi se ponosi najvećom prirodno formiranom cedrovom šumom u Europi. Većina stabala stara je nekoliko stotina godina s prosječnom visinom do sedam metara. Najstarija stabla visoka su i 10 metara.
Zatvaranje zbog masovnog turizma
Važan ekosustav, prirodno je stanište zmija (neotrovnih), guštera, crva i zečeva, a otok posjećuju i morske kornjače Caretta-Caretta i medvjedica Monachus-Monachus.
Imali smo sreću jer su nedavno vlasti zabranile posjetiteljima iskrcavanje i boravak na otoku kako bi zaštitile okoliš i najveću prirodno formiranu cedrovu šumu u Europi od masovnog turizma. Mi smo bili za vrijeme dok je otok još bio otvoren. Otok je zatvoren za posjetitelje od 1. svibnja do 31. listopada. Kažu da je najbolje doći u predsezoni i posezoni, jer se može dogoditi da budete jedan od nekoliko turista na otoku. Turističkim brodovima dopušteno je samo oploviti otok i zaustaviti se u blizini plaža kako bi se putnici okupali. Kupači mogu koristiti plaže, ali nije dopušten pristup unutarnjim dijelovima otoka, a posjetitelji ne smiju sjediti u hladu ispod drveća.
Sretni smo što smo vidjeli još jedne ljepote Božjeg stvaranja. Nažalost vrijeme brzo leti. Moramo biti točni i na vrijeme u pristaništu. Žao nam je što nismo ostali ovdje noćiti. Toplo je, priroda je prekrasna, nema divljih životinja. No moramo se vratiti na Kretu.
