Kad je velečasni Luka Slijepčević došao u župu Veliko Trgovišće, nije ni slutio da će mu već prvi mjeseci službe biti obilježeni jednim od najvećih izazova s kojima se župa suočila posljednjih desetljeća. U župu je stigao neposredno prije velikog potresa 2020. godine, a ono što je trebalo biti razdoblje planiranja i postupne obnove pretvorilo se u hitno spašavanje i sanaciju sakralnih objekata.
Da nije bilo potresa, kaže, planovi bi bili potpuno drugačiji.
– Da se nije dogodio potres, krenuo bih odmah u obnovu župne kurije, čije je prizemlje bilo uništeno od vlage, a zidovi su počeli pucati od pritiska zemlje iza objekta i zbog klizišta koje se aktiviralo – prisjeća se velečasni Slijepčević.
Problemi s vlagom, međutim, nisu bili ograničeni samo na kuriju. Neposredno prije potresa započela je i obnova unutrašnjosti kapele Majke Božje na Strmcu. Sve kapele i župna crkva iznutra su bile obložene stirodurom do visine od metar i pol, što je, umjesto rješenja, dodatno pogodovalo zadržavanju vlage.
A onda je došao potres.
Srećom, obiteljske kuće na području župe nisu stradale, no posljedice na sakralnim objektima bile su ozbiljne. Nakon početnog šoka trebalo je utvrditi što se dogodilo i koliko su građevine sigurne.
U tim prvim danima posebno mu je ostala u sjećanju pomoć jednog župljanina.
– Župljanin se javio i preporučio mi statičara koji je došao odmah drugi dan nakon potresa, pregledao sve objekte i napravio potrebni izvještaj – kaže.
Upravo su takvi ljudi, dodaje, pokazali koliko župa u kriznim trenucima može biti više od prostora u kojem se vjernici okupljaju na misama.
Obnova u vremenu kada su svi tražili izvođače
Obnova nije bila jednostavna. U isto vrijeme obnavljao se velik broj crkvenih objekata, a rokovi su bili kratki. Za obnovu kapele na Strmcu i župne crkve u Velikoj Erpenji na natječaj se javila samo jedna tvrtka.
Za župnu crkvu u Velikom Trgovišću situacija je bila nešto drukčija. Nisu čekali sredstva iz europskih fondova, nego su krenuli vlastitim snagama.
– Za župnu crkvu u Velikom Trgovišću nismo čekali fondove Europske unije, nego smo krenuli sami. Sada kada se toga sjetim, niti sam ne znam kako smo uspjeli – kaže velečasni.
Jedan manji dio sredstava osiguran je odmah nakon njegova dolaska, kada je crkva osigurana od potresa. Pomogla je i župna šuma. Dio trupaca je porušen i prodan, a posao su vodili šumari koje je angažirala Zagrebačka nadbiskupija. Tu su bile i donacije župljana.
Za kapelu na Strmcu i župnu crkvu u Velikoj Erpenji sredstva su dobivena iz europskih fondova, no ona su bila namijenjena konstruktivnoj obnovi.
To je, naglašava, važno razlikovati od cjelovite obnove koja uključuje i unutrašnjost objekata.
– O cjelovitoj obnovi se pričalo, ali čini se da od nje za sada neće biti ništa. To konkretno znači da ovisimo o natječaju pri Ministarstvu kulture i medija, a zbog velikih potreba sredstva su vrlo ograničena – pojašnjava.
U međuvremenu su sredstva dobivena od Ministarstva kulture i medija iskorištena i za hitnu sanaciju freski, koja je stajala tada 90.375 kuna.
“Upravo ti teški trenuci pokazuju da ima dobrih ljudi“
Kada govori o pomoći nakon potresa, velečasni Slijepčević ne govori samo o velikim iznosima i institucijama. Posebno pamti male, konkretne geste.
– Svakako, taj prvi trenutak nakon potresa kada se čovjek ne može snaći, puno mi je značilo naći statičara koji je izašao u susret i gratis napravio izvještaj – kaže.
I danas, dodaje, u obje njegove župe postoji dio ljudi koji se rado uključuje u različite inicijative.
Ipak, na samu dinamiku obnove objekata financiranih iz fondova solidarnosti župa nije mogla bitno utjecati. Povratak vjernika u obnovljene prostore ovisio je prvenstveno o dinamici izvođača, uz vrlo kratke rokove.
No ono što je ostalo nakon svih tih godina jest svijest da se ljudi mogu osloniti jedni na druge.
– Upravo ti teški trenuci pokazuju da ima dobrih ljudi. Teška bolest, smrt u obitelji, neka nesreća koja pogodi obitelj. Tu se uvijek skupimo i međusobno pomažemo – govori.
Nakon crkava na red je došla kurija
Nakon obnove kapele na Strmcu i župne crkve u Velikoj Erpenji, sada je na redu objekt koji probleme s vlagom i konstrukcijom ima desetljećima – župna kurija.
Prošle godine započele su pripreme za njezinu sanaciju. Izrađena je projektna dokumentacija za sanaciju klizišta iza kurije i za ojačanje temelja, a samo projektiranje plaćeno je 7000 eura, a radovi su podcijenjeni na 90.000 eura.
Istraživanja su potom otkrila nove probleme.
– Do sada nitko nije tom velikom problemu sustavno pristupio. Prvo i osnovno bilo je ukloniti zemlju sa stražnjeg zida građevine, a zatim izgraditi novi potporni zid budući da je otkriveno klizište koje je do te mjere vršilo pritisak na građevinu da su počeli pucati zidovi – objašnjava.
Kada se krenulo s otkopavanjem zemlje, otkriven je i povijesni prolaz iza građevine koji je bio zatrpan otpadnim materijalom iz Kovine. Problem je bio i u tome što je taj materijal sadržavao sol, što je dodatno pridonijelo uništavanju prizemlja vlagom.
Nakon izrade sondažnih jama s prednje strane kurije otkriven je još jedan ozbiljan problem – temelji su plitki, a zgrada sjeda prema naprijed.
“Moram vas zamoliti za financijsku pomoć“
Uz sve što se posljednjih godina radilo, župa je uspjela nešto sredstava i uštedjeti kako bi se krenulo u novi zahvat. No za nastavak obnove bit će potrebna dodatna pomoć.
– Moram priznati da mi uređenje župne kurije stvara pritisak. Puno je napravljeno, ali kad se sjetim što još treba, iskreno priznajem da osjetim tjeskobu – kaže velečasni.
Zbog toga se sada obraća župljanima, ali i lokalnim obrtnicima.
– Za mene je jedna od najtežih stvari u životu tražiti župljane financijsku pomoć – priznaje.
Ipak, odlučio je transparentno informirati ljude o potrebama i radovima te svake godine obnoviti ono što je u tom trenutku moguće.
– Stoga sam se odlučio informirati o preventivnom financijskom sustavu kojega onda primjenjujemo. Drugim riječima, to bi značilo: ‘Uzdaj se u se i u svoje kljuse.’ Transparentno informiram župljane o potrebama i radovima na društvenim mrežama i nastojim svake godine nešto obnoviti u skladu s financijskim mogućnostima župe – kaže.
“Crkva je uvijek živjela od takvih vjernika“
I upravo se tu vraća na ono što se provlači kroz cijelu priču o obnovi – zajednicu.
Za njega župa nije samo zgrada, niti se njezina vrijednost može mjeriti samo iznosima uloženim u obnovu. Ona se najviše vidi u trenucima kada je ljudima teško.
A pomoć ne mora biti velika da bi bila važna.
– Crkva je uvijek živjela od takvih vjernika. Ti samozatajni ljudi koji su spremni doći i pomoći i koji daju svoj skromni dar, upravo su oni uvijek nosili Crkvu u prošlosti i čine to dan danas – zaključuje velečasni Luka Slijepčević.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
