Iako se visina plaće često promatra kroz nacionalni prosjek, stvarni osjećaj financijske sigurnosti uvelike ovisi o troškovima života, mjestu stanovanja i obiteljskim okolnostima. Ipak, njemački ekonomski stručnjaci definirali su granice koje mogu poslužiti kao orijentir za određivanje pripadnosti različitim dohodovnim skupinama.
Prema podacima koje prenosi Fenix magazin, prosječni godišnji neto prihod samca bez djece u Njemačkoj iznosi 27.416 eura, odnosno oko 2284 eura mjesečno.
No, prosjek sam po sebi ne pokazuje gdje se pojedinac nalazi u odnosu na ostatak stanovništva. Institut njemačkog gospodarstva (IW Köln) stoga koristi podrobniju podjelu prema visini prihoda.
Srednja klasa počinje s 1496 eura
Prema toj klasifikaciji, osoba s mjesečnim neto prihodom između 1496 i 2804 eura pripada široj srednjoj klasi.
To znači da se u statističku srednju klasu ulazi već s plaćom nešto manjom od 1500 eura neto. Međutim, takav prihod ne znači nužno i visoku financijsku sigurnost, osobito u gradovima s visokim cijenama najma i drugim životnim troškovima.
Dohodovne skupine podijeljene su na četiri kategorije:
- 1121 – 1495 eura – dohodovno slabija sredina
- 1496 – 2804 eura – srednja klasa
- 2805 – 4673 eura – dohodovno jača sredina
- više od 4673 eura – skupina s relativno visokim prihodima
Prema toj podjeli, zaposlenik s više od 2805 eura neto mjesečno ulazi u kategoriju dohodovno jače sredine, dok se prihodi iznad 4673 eura smatraju relativno visokima.
Plaća od 1500 eura nije jednaka svugdje
Statistika, međutim, ne govori cijelu priču. Isti mjesečni prihod može omogućiti potpuno različit životni standard, ovisno o tome gdje osoba živi.
Plaća od 1500 eura neto imat će drugačiju vrijednost u manjem njemačkom gradu nego u velikom urbanom središtu u kojem su najamnine i ostali troškovi znatno viši.
Zbog toga sama pripadnost statističkoj srednjoj klasi ne znači nužno da osoba živi bez financijskih pritisaka.
Važni su branša, iskustvo i mjesto stanovanja
Kod procjene toga je li određena plaća dobra, stoga treba uzeti u obzir i sektor u kojem osoba radi, radno iskustvo, mjesto stanovanja te lokalne troškove života.
Za zaposlenike koji pregovaraju o plaći često su korisniji podaci o primanjima u konkretnoj branši i regiji nego samo nacionalni prosjek.
Drugim riječima, statistička pripadnost srednjoj klasi i stvarna kupovna moć nisu uvijek isto.
