Građani Hrvatske na bankovnim računima drže desetke milijardi eura, no dio njihove vrijednosti s vremenom se gubi zbog inflacije. Prema podacima Hrvatske narodne banke, u lipnju 2026. građani su na tekućim i štednim računima imali oko 33 milijarde eura, dok je na oročenim depozitima bilo dodatnih 10 milijardi eura, piše Poslovni dnevnik.
Problem pritom nije u tome što novac nestaje s računa. Njegov nominalni iznos ostaje isti, a uz kamatu može čak i blago rasti. Međutim, zbog rasta cijena za taj se novac s vremenom može kupiti manje.
Inflacija smanjuje vrijednost štednje
Tekući i štedni računi u pravilu donose vrlo malo ili nimalo kamate, pa se njihova vrijednost uz inflaciju smanjuje gotovo punom stopom rasta cijena. Kod kraćih oročenja situacija je nešto povoljnija, ali je i dalje prisutan realni gubitak.
Uz najnoviju objavljenu inflaciju od 4,2 posto u kolovozu 2026., a prosječnu kamatu od oko 1,45 posto na kratkoročne oročene depozite, realni gubitak na oročenoj štednji iznosi oko 2,75 posto godišnje.
Prema izračunu investicijske platforme Finax, kada se uzmu u obzir ukupni depoziti građana, riječ je o približno 430 eura izgubljene kupovne moći godišnje po stanovniku, odnosno oko 1,7 milijardi eura na razini cijele Hrvatske.
Slična situacija zabilježena je i tijekom 2025. godine, kada je procijenjeni gubitak iznosio oko 360 eura po stanovniku. Još izraženiji pad realne vrijednosti štednje dogodio se tijekom 2022. i 2023. godine, kada je godišnja inflacija u Hrvatskoj dosegnula 10,8, odnosno 8,4 posto.
Prema objašnjenju Emilija Gučeca, country managera Finaxa za Hrvatsku, najveći problem predstavlja novac koji dugoročno stoji na računima bez odgovarajućeg prinosa. Takva štednja, ističe, zbog inflacije svake godine gubi dio svoje stvarne vrijednosti, što se na razini pojedinca možda ne primijeti odmah, ali na razini desetljeća postaje značajno.
Što bi se dogodilo s novcem kroz deset godina?
Razlika postaje još izraženija kada se promatra dulje razdoblje.
Kada bi se ukupnih 43 milijarde eura, koliko se danas nalazi na tekućim, štednim i oročenim računima kućanstava, hipotetski uložilo u globalno diverzificirani ETF portfelj uz pretpostavljeni povijesni prosječni prinos od oko 7 posto godišnje, vrijednost tog iznosa nakon deset godina mogla bi dosegnuti oko 84,6 milijardi eura.
Ako bi novac ostao na bankovnim računima, uz pretpostavljeni vrlo nizak rast, ukupni iznos bio bi oko 44,5 milijardi eura.
Riječ je o hipotetskoj usporedbi, a prinos od sedam posto nije zajamčen. Ulaganja u ETF-ove mogu ostvariti i negativan prinos, osobito tijekom pojedinih godina.
Ipak, izračun pokazuje koliki može biti dugoročni učinak razlike između držanja novca bez značajnog prinosa i ulaganja koje ostvaruje potencijalni prinos. Na razini prosječnog stanovnika razlika u ovom scenariju iznosi oko 10.000 eura nakon deset godina.
Banka za pričuvu, ulaganje za dulji rok?
Iz Finaxa pritom naglašavaju da bankovni račun i dalje ima važnu ulogu, osobito kada je riječ o novcu koji treba biti brzo dostupan za nepredviđene troškove.
No, dugoročno držanje kompletne ušteđevine na računima s vrlo niskom kamatom nosi rizik postupnog smanjivanja kupovne moći. Gučec pritom upozorava da bi, prema HNB-ovoj projekciji smirivanja inflacije prema oko 2,8 posto do 2028. godine, novac koji desetljećima stoji bez odgovarajućeg prinosa mogao izgubiti velik dio današnje kupovne moći.
S druge strane, kod ulaganja na dulji rok djeluje složeni prinos, odnosno efekt “kamate na kamatu“, pri kojem se ostvareni prinos s vremenom također počinje dalje uvećavati.
Ključna je razlika, dakle, između nominalnog iznosa na računu i njegove stvarne kupovne moći. Iznos može ostati gotovo nepromijenjen, ali ako cijene rastu brže od kamate koju novac ostvaruje, za isti će se iznos nakon nekoliko godina moći kupiti manje nego danas.
