Talijanski arhitektonski ured VG13 Architects predstavio je nove vizualizacije i detalje natječajnog prijedloga za novi stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice. Projekt predviđa stadion kapaciteta 35.000 gledatelja, obnovljenu sportsku zonu i opsežno ozelenjivanje prostora koji bi se trebao povezati s parkom Maksimir.
Kako piše portal Archeyes, autori Tommaso Fantini i Alberto Rossi cijeli su kompleks zamislili kao jedinstveni sportski i šumski krajolik, u kojem zelenilo nije samo ukras oko zgrada, nego temelj organizacije prostora. Uz nogometni stadion, plan uključuje atletske sadržaje, sportske dvorane, postojeći bazenski kompleks, javne površine i prometnu infrastrukturu.
Četiri odvojene tribine i otvoreni kutovi
Novi stadion zamišljen je kao otvorena arena s četiri zasebne tribine, raspoređene oko nogometnog terena. Njihovim blagim pomakom ostali bi otvoreni kutovi stadiona, kroz koje bi se ostvarivali pogledi prema okolnom zelenilu, ali i omogućili bolji prolazak svjetlosti i zraka.
Vanjski izgled obilježavale bi nagnute krovne plohe koje bi se nadvijale iznad krošnji. Umjesto jedinstvene zatvorene fasade, stadion bi imao otvoreniji obod s natkrivenim terasama, stubištima i prostorima za kretanje. Time se želi omogućiti korištenje dijela kompleksa i izvan nogometnih utakmica.
Autori se pritom oslanjaju na jednu od ideja izvornog stadiona Maksimir arhitekta Vladimira Turine, predviđenog za rušenje. Riječ je o konceptu otvorene arene u krajoliku, u kojem razmaci između tribina čine važan dio arhitektonskog doživljaja. Novi projekt ne preuzima izvorne oblike, nego nastoji reinterpretirati taj prostorni princip.
Konstrukcija stadiona kombinirala bi montažne armiranobetonske stupove i tribine s laganim čeličnim rešetkama koje bi nosile krov. Vanjski sloj činile bi metalne mreže i perforirane površine koje bi filtrirale sunčevu svjetlost te djelomično zaklanjale komunikacijske prostore.
Stadion bi bio podijeljen na četiri konstrukcijski neovisna krila, što bi trebalo olakšati izvedbu, preglede, održavanje i eventualne buduće prilagodbe.
Sportski sadržaji povezani zelenim koridorima
Projekt obuhvaća znatno šire područje od samog nogometnog stadiona. Rukometna arena te dvorana za košarku i futsal bile bi objedinjene u jednom građevinskom volumenu, dok bi postojeći bazenski kompleks ostao na lokaciji i bio povezan novim pješačkim rutama.
Pješačke staze prolazile bi kroz uređena i zasađena područja, povezujući stadion, atletsku stazu, sportske dvorane, bazene i prometno čvorište. Predviđene su i otvorene površine za rekreaciju, sajmove i druga javna događanja.
Važan dio koncepta odnosi se na oblikovanje terena i upravljanje oborinskim vodama. Zemlja iskopana tijekom gradnje temelja i podzemnih garaža iskoristila bi se za oblikovanje nasipa, kišnih vrtova i sezonskih vlažnih staništa, umjesto da se odvozi s lokacije.
Propusne površine i odgovarajuće biljne vrste trebale bi usporavati otjecanje vode i poticati njezino upijanje u tlo. Planirano je korištenje šumskih zajednica karakterističnih za područje Maksimira, uključujući vrste hrasta i graba.
Prednost javnom prijevozu, biciklima i pješacima
U prometnom rješenju prednost bi imali tramvajski i autobusni prijevoz, pješačenje i biciklizam. Parkirališta i operativni promet smjestili bi se uz rubove kompleksa i pod zemlju, kako bi središnji dio sportske zone ostao što više namijenjen zelenilu i javnim sadržajima.
Uz stadion je predviđena podzemna garaža s odvojenim pristupima za posjetitelje, službe i sudionike događanja. Projekt uključuje i oko 1500 natkrivenih parkirališnih mjesta za bicikle.
Na južnom rubu kompleksa planirano je prometno čvorište Borongaj, koje bi povezivalo autobusni i tramvajski prijevoz s javnim trgom, podzemnim parkiranjem i natkrivenim pješačkim površinama.
Cilj je da sportska zona funkcionira i tijekom uobičajenih radnih dana, a ne samo za vrijeme velikih sportskih događanja.
Natječajni prijedlog VG13 Architectsa tako objedinjuje nogometni stadion, druge sportske sadržaje, prometnu infrastrukturu i javne površine u jedinstveni urbanistički koncept. Naručitelj projekta je Grad Zagreb, a natječaj je organiziralo Društvo arhitekata Zagreba (DAZ).
