Prije točno 17 godina vodio sam intervju sa Stjepanom Merkašem – Krojfom. U tom je trenutku gasio svoju treću svijeću na poziciji predsjednika Nogometnog saveza Krapinsko – zagorske županije. Nakon toliko vremena bilo je itekako zanimljivo provjeriti je li se promijenio, kakva je danas situacija u zagorskom nogometu te je li ostao onaj isti čovjek kojeg sam tada upoznao.
A tada, nakon našeg prvog službenog kontakta, mogao sam bez oklijevanja napisati da sam upoznao Merkaša kao Čovjeka s velikim ‘Č’. Dobri duh zagorske sportske i društvene scene, istinski veseljak i netko tko uistinu živi život punim plućima – ali i ‘domaći muž’ spreman pomoći apsolutno svakome. Danas je sve ostalo isto. Jedina je razlika što ove godine gasi okruglih 20 svijeća na čelu Saveza. Pribrojimo li tome i 10-ak godina koje je proveo kao dopredsjednik, dolazimo do impresivne brojke od 30 godina njegova rada u samom vrhu zagorskog nogometa.
Što se događalo na ovim prostorima u nogometu pokušali smo saznati u ovom razgovoru.
Što smatrate svojim najvećim postignućem u ovih 20 godina zbog kojeg možete reći da je županijski nogomet danas bolji nego 1990-ih?
Smatram da je naše najveće postignuće u proteklih 20 godina stvaranje boljih uvjeta za razvoj nogometa na svim razinama što podrazumijeva ulaganje u nogometnu infrastrukturu, čime se stvaraju bolji uvjeti za rad s mlađim dobnim uzrastima, edukacije trenera i sudaca te podizanje organizacijske razine natjecanja.
Najveće postignuće je činjenica da smo stvorili temelje na kojima se županijski nogomet može nastaviti razvijati i rasti. Naravno, još uvijek imamo puno prostora za napredak i ne smijemo se zadovoljiti postignutim, već nastaviti istim tempom s novim generacijama da bismo mogli odgovoriti na sve izazove koji su pred nama.
Kako se u dva desetljeća promijenila uloga predsjednika saveza? Je li danas teže ili lakše voditi bazu nego prije?
Uloga predsjednika se u posljednja dva desetljeća značajno promijenila pod utjecajem digitalizacije, administrativne profesionalizacije i demografskih promjena. U nekim aspektima vođenje saveza je u današnje vrijeme lakše raditi, dok je u nekima znatno teže. Lakše je organizirati logistiku i komunikaciju, a teže zadržati masovnost, motivaciju mladih ljudi i financijsko-pravne odgovornosti vođenja saveza.
Nekada se sve radilo ručno, papirnato, a danas je sve u digitalnom obliku, automatizirano, transparentno i svima dostupno kroz ‘HNS Semafor’ i ‘COMET’ sustav.
Koji vam je bio najteži trenutak ili kriza u mandatu i kako ste je prebrodili?
Najteži trenuci u mandatu bili su oni kad se suočite s različitim interesima klubova, zatim problemima u organizaciji natjecanja, kao i nedostatak financijskih sredstava. Teško je bilo pronalaziti rješenja koja bi bila po volji svih dionika u natjecanjima, jer svaki klub ima svoje specifične probleme i ambicije. Rješenja i odluke su se pronalazile i donosile razgovorom, slušanjem različitih mišljenja, a sve u interesu nogometa. Posebno izazovno razdoblje bilo je ono u kojem su se donosile nepopularne odluke, a bilo je nužno sačuvati povjerenje klubova i stabilnosti nogometne organizacije.
Svjedoci smo da se mnogi seoski i niželigaški klubovi gase zbog depopulacije i dovođenja već isluženih prvoligaških, odnosno drugoligaških igrača i stranaca izvan EU. Koji je vaš plan za spas malih sredina i održavanje nogometa živim u svakom kutku županije?
Svjesni smo da je očuvanje nogometa u malim sredinama jedan od važnih zadataka Saveza. Također smo svjesni da nogomet nije samo natjecanje i rezultat, nego često i središte društvenog života jednog mjesta. Kada nestane klub, malo mjesto gubi puno više od sporta – gubi mjesto okupljanja, zajedništva i tradicije. Naš plan za spas malih sredina je davanje veće potpore, davanje pomoći u osiguravanju osnovnih uvjeta za treninge i natjecanja. Trebamo osigurati stručnu pomoć trenerima, kao i sve rekvizite za provođenje trenažnih procesa.
U kakvom je stanju infrastruktura (tereni, svlačionice, rasvjeta) na području županije i koliko je novca iz fondova EU ili HNS-a realno povučeno za njezinu obnovu?
Nogometna infrastruktura iz godine u godinu postaje sve bolja zahvaljujući Ministarstvu turizma i športa, jedinicama lokalne samouprave, HNS-u te NS KZŽ i SZ KZŽ-e. Izgrađene su i grade se športske dvorane diljem cijele županije, uređuju se nogometna igrališta i poligoni s prirodnom i umjetnom travom. Radovi su završeni u Krapini, Zaboku, Velikom Trgovišću, Pregradi, Krapinskim Toplicama, Konjščini i Maču, a u tijeku su u Donjoj Stubici, Zlataru, Oroslavju, Radoboju (svlačionice, tribine, rasvjete…). Sve to omogućava klubovima kvalitetnije treninge u zimskim i večernjim uvjetima, što u konačnici doprinosi razvoju nogometa cijele regije.
Hrvatska je poznata po talentima, ali u kakvim uvjetima rade bazične nogometne škole u vašoj županiji?
Nogometne škole su razvijene i rade odličan posao u većim sredinama poput Krapine, Zaboka, Pregrade, Velikog Trgovišća, Stubice, Oroslavja, Svetog Križa Začretja, Zlatara… Sve te sredine imaju odlične infrastrukturne mogućnosti te kvalitetan i stručan trenerski kadar. Manje sredine ujedinjuju momčadi mladeži u škole nogometa i tako ostvaruju uvjete za natjecanja.
Kako motivirate mlade da se bave nogometom u eri digitalne tehnologije i sjedilačkog načina života?
Smatram da mlade ne možemo motivirati samo riječima, nego prije svega konkretnim djelima i stvaranjem uvjeta u kojima će zavoljeti nogomet i poželjeti ostati u njemu. Rad s mlađim uzrastima bio je temelj našeg djelovanja u proteklim vremenima. Osim što su organizirana prvenstva i kup natjecanja te dvoranski turniri, NS KZŽ provodi redoviti selektivni proces kroz redovite treninge za djevojčice i dječake. U selektivni proces ulaze i organizacije međužupanijskih utakmica. Pod vodstvom županijskog instruktora svake godine se organizira ljetni selektivni kamp koji traje pet dana i gdje se provode testiranja djece – organiziraju se treninzi, utakmice i predavanja. Tu mladi dobivaju priliku da se iskažu, a sve u dobrim uvjetima i pod nadzorom stručnih i educiranih trenera.
Nedostatak i edukacija lokalnih trenera i sudaca često su problem. Što Savez konkretno poduzima po tom pitanju?
Edukaciju trenera i sudaca smatram jednim od ključnih prioriteta Saveza jer kvaliteta nogometa u velikoj mjeri ovisi upravo o ljudima koji svakodnevno rade na terenu. Savez nastoji kroz organizaciju seminara, stručnih predavanja, radionica i licenciranja omogućiti trenerima i sucima kontinuirano usavršavanje. Posebna pozornost posvećuje se mladim trenerima i sucima i na taj način izravno ulažemo u budućnost županijskog nogometa.
Tri desetljeća na čelu jedne organizacije u demokratskom društvu iznimno su dug period. Što odgovarate onima koji tvrde da su toliko dugi mandati prepreka za nove ideje i modernizaciju?
Do sada nisam imao priliku čuti kritiku ili tvrdnju o dugom periodu mandata, osim od sebe samoga. Ja razumijem i poštujem razmišljanje na tu temu, jer u svakoj organizaciji treba težiti stalnom osvježenju i novoj energiji. Moje iskustvo pokazuje da dugi mandat ne mora biti kočnica, već može biti najveći oslonac modernizacije, pod uvjetom da se upravlja na pravi način. Svi kapitalni projekti u nogometu traže vrijeme, kontinuitet i stabilnost. Ključ je u spoju iskustva, mladosti i novih ideja.
Kakav je vaš službeni i neslužbeni odnos s vrhom Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) – osjećate li da vaša županija dobiva onoliko koliko zaslužuje?
Odnos s HNS-om podignut je na najvišu razinu. Kroz redovitu komunikaciju s predsjednikom HNS-a i izvršnim odborom, osigurali smo snažnu potporu projektima našeg ŽNS-a. Suradnja s HNS-om provodi se putem raznih komisija u kojima participiraju članovi našeg saveza. Budući da je ŽNS dio šire obitelji HNS-a, smatram da dijelimo zajedničku viziju, a to je jačanje baze hrvatskog nogometa. Moj odnos s vrhom HNS-a je izuzetno profesionalan, partnerski, konstruktivan i nadasve prijateljski.
U kojem smjeru želite da Savez ide u narednim godinama i koji su ključni ciljevi koje još niste stigli ostvariti?
Želim da Savez u narednim godinama nastavi putem modernizacije, transparentnosti i daljnjeg razvoja nogometa na području cijele županije. Iako smo u proteklom razdoblju ostvarili značajan napredak, svjestan sam da postoji još dosta ciljeva koje želimo realizirati. Jedan od važnih ciljeva je osigurati ravnomjerniji razvoj nogometa, kako bi i manji klubovi imali kvalitetnije uvjete za rad i zadržavanje djece u svojim sredinama. Smatram da je važno i dalje razvijati suradnju s lokalnim samoupravama, školama, vrtićima i drugim sportskim institucijama s kojima ćemo lakše rješavati sve izazove s kojima se klubovi susreću. Ne želim obećavati ono što nije realno ostvarivo, ali želim jasno poručiti da ćemo nastaviti raditi na svim područjima na kojima možemo podići kvalitetu županijskog nogometa za generacije koje dolaze. Želim da za nekoliko godina možemo reći kako smo stvorili još bolje uvjete za djecu, igrače, trenere, suce i sve ljude koji svojim radom čuvaju nogomet u našoj županiji.
Kada odlučite otići u mirovinu, kakav Savez ostavljate svom nasljedniku i jeste li već pripremili mlađe kadrove koji mogu preuzeti kormilo?
Kada dođe vrijeme za odlazak, svom nasljedniku ostavljam stabilan, financijski uredan i potpuno moderniziran savez koji uživa veliki ugled u HNS-u, među lokalnim klubovima i lokalnom samoupravom. Ponosan sam što sam sa svojim suradnicima kao zalog za budućnost osigurao savezu moderno uređen prostor. Ulaganje u ljude, odnosno uključivanje mlađih športskih djelatnika, bivših igrača i školovanih kadrova, bila je stalna praksa u proteklim vremenima, a nastavlja se i u sadašnjosti. Sa sigurnošću i zadovoljstvom mogu konstatirati da imamo spreman tim koji ima znanje i energiju, ne samo zadržati ovu razinu, nego i odvesti NS KZŽ korak dalje.
