Rijetko tko voli svoju fotografiju na osobnoj iskaznici ili putovnici, a posebno nas može zasmetati upozorenje fotografa da se ne smijemo. No, iza strogog pravila o neutralnom izrazu lica krije se važan sigurnosni razlog – tehnologija za prepoznavanje lica koja se koristi na graničnim prijelazima, piše Večernji list.
Većina ljudi barem se jednom našla u situaciji da nije bila zadovoljna fotografijom na putovnici ili osobnoj iskaznici. Loše osvjetljenje, nedostatak vremena i nemogućnost popravljanja poze često rezultiraju fotografijom na kojoj jedva prepoznajemo sami sebe. Umjesto osmijeha i lijepe uspomene, na dokumentima nas najčešće dočekuje ozbiljno lice.
Iako se takav izgled mnogima ne sviđa, postoji vrlo konkretan razlog zbog kojeg se na službenim fotografijama ne preporučuje smijanje, osobito pokazivanje zuba.
Glavni razlog je tehnologija za prepoznavanje lica koja se danas koristi u zračnim lukama i na brojnim graničnim prijelazima diljem svijeta, prenosi HuffPost.
Računala teže prepoznaju nasmijano lice
Za razliku od ljudi, koji bez problema mogu prepoznati poznatu osobu bez obzira na to smije li se ili ima ozbiljan izraz lica, računalni sustavi funkcioniraju nešto drukčije.
Softver za prepoznavanje lica ne promatra lice kao cjelinu, već analizira niz precizno određenih geometrijskih točaka. Mjeri, među ostalim, udaljenost između očiju, položaj nosa i usta te oblik pojedinih dijelova lica.
Kada se osoba nasmiješi, mijenjaju se proporcije lica. Obrazi se podižu, oči mogu djelovati uže, a usta se rastežu. Takve promjene računalnim algoritmima mogu otežati usporedbu fotografije iz putovnice sa stvarnim licem osobe ispred kamere.
Zato je neutralan izraz lica najpouzdanija osnova za biometrijsku provjeru identiteta. Standardizirana fotografija omogućuje sustavima da brže i preciznije usporede podatke iz dokumenta s osobom koja prelazi granicu.
Pravila su se postrožila s razvojem tehnologije
Pravila o izgledu na fotografijama za putovnice nisu oduvijek bila toliko stroga. U počecima izrade putnih dokumenata ljudi su se fotografirali sa šeširima, ukrasima za kosu, pa čak i glazbenim instrumentima.
Međunarodno standardizirani sustav putovnica kakav poznajemo počeo se razvijati nakon Prvog svjetskog rata, a s napretkom tehnologije postupno su uvedena i stroža pravila za fotografije.
Posebno važna promjena dogodila se 2004. godine, kada su brojne države počele usklađivati pravila o izgledu na fotografijama s potrebama sve naprednijih biometrijskih sustava.
Tehničke standarde za putne dokumente utvrđuje Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), čije smjernice države primjenjuju u svojim propisima.
Kakva mora biti fotografija za osobnu iskaznicu i putovnicu?
Fotografija za osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i putovnicu mora zadovoljiti niz propisanih uvjeta. Standardne dimenzije fotografije su 35 milimetara širine i 45 milimetara visine.
Glava mora biti postavljena ravno i u sredini fotografije, a lice jasno vidljivo i ravnomjerno osvijetljeno. Oči ne smiju biti prekrivene kosom ili sunčanim naočalama, dok okviri naočala ne smiju zaklanjati zjenice.
Pokrivala za glavu dopuštena su samo u posebnim slučajevima, primjerice zbog vjerskih ili medicinskih razloga, uz uvjet da lice ostane jasno vidljivo.
Nešto fleksibilnija pravila primjenjuju se kod fotografiranja male djece, od kojih je često teško očekivati da će mirno sjediti i slijediti sve upute fotografa.
Iako nam ozbiljan izraz lica na dokumentima možda nije najdraži, sljedeći put kada nas fotograf upozori da se ne smijemo, znat ćemo da razlog nije u tome što ne smijemo izgledati dobro – nego u tome što nas računala na granicama moraju što lakše prepoznati.
