Tetovaže su već desetljećima popularan oblik samoizražavanja, no znanstvenici upozoravaju da njihovi dugoročni učinci na zdravlje još nisu u potpunosti istraženi. Naime, pigmenti iz tinte ne moraju ostati samo na mjestu tetovaže, već njihove sitne čestice mogu dospjeti i u limfne čvorove, važan dio imunosnog sustava, piše Index.
Kada se tinta iglom unese u srednji sloj kože, organizam je prepoznaje kao stranu tvar i pokreće obrambenu reakciju. Imunosne stanice pokušavaju ukloniti pigment, no mnoge njegove čestice ne mogu razgraditi, zbog čega tetovaža ostaje trajno vidljiva. Dio pigmenta pritom može migrirati kroz limfni sustav i nakupljati se u limfnim čvorovima.
Iako sama prisutnost čestica tinte u limfnim čvorovima ne znači da je došlo do bolesti ili oštećenja imunosnog sustava, taj je proces sve češće predmet znanstvenih istraživanja.
Kemijski sastav tinte može izazvati reakcije
Dodatnu zabrinutost izaziva sastav modernih tinti za tetoviranje. Osim pigmenata, one mogu sadržavati različite kemikalije, konzervanse, tekuće nosače i nečistoće. Kako upozorava medicinska mikrobiologinja Manal Mohammed, neki pigmenti izvorno su razvijeni za industrijsku uporabu, primjerice u proizvodnji automobilskih boja, plastike i tonera za pisače, a ne za unošenje u ljudsku kožu.
U pojedinim tintama pronađeni su tragovi metala poput nikla, kobalta i kroma, a u rijetkim slučajevima i olova. Takvi sastojci mogu izazvati alergijske reakcije, osjetljivost kože i dugotrajne upale.
Posebno se ističu crvena, žuta i narančasta tinta, koje se češće povezuju s alergijskim reakcijama. Crveni pigment može uzrokovati dugotrajan svrbež, otekline i granulome, odnosno male upalne čvoriće koji nastaju kada imunosni sustav pokušava izolirati tvar koju ne može ukloniti.
Postoji li povezanost tetovaža i raka?
Znanstvenici istražuju i moguće dugoročne posljedice izloženosti kemijskim spojevima iz pigmenata. Neke tinte sadrže azo-pigmente koji se pod određenim uvjetima mogu razgraditi u aromatske amine, od kojih su pojedini u laboratorijskim istraživanjima povezani s oštećenjem genetskog materijala i razvojem raka.
Crni pigmenti mogu sadržavati policikličke aromatske ugljikovodike, skupinu spojeva u kojoj se nalaze i poznate kancerogene tvari.
Ipak, zasad ne postoje čvrsti dokazi da tetovaže same po sebi uzrokuju rak kod ljudi. Jedno opservacijsko istraživanje objavljeno krajem 2025. godine utvrdilo je povezanost tetovaža s 29 posto većim rizikom od melanoma, no druga istraživanja nisu potvrdila taj rezultat. Takvi nalazi ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu, već upućuju na potrebu za dodatnim istraživanjima.
Tetoviranje nosi i rizik od infekcija
Osim mogućih dugoročnih učinaka kemijskih sastojaka, tetoviranje nosi i neposredne zdravstvene rizike. Budući da igla probija zaštitnu barijeru kože, nepridržavanje higijenskih standarda može dovesti do bakterijskih infekcija.
Korištenje nesterilne opreme povećava i rizik od prijenosa virusnih infekcija, uključujući hepatitis B i C. Poseban oprez preporučuje se osobama s autoimunim bolestima ili oslabljenim imunosnim sustavom, kojima se savjetuje da se prije tetoviranja posavjetuju s liječnikom.
Stručnjaci zato preporučuju tetoviranje isključivo u profesionalnim salonima koji poštuju higijenske i sigurnosne standarde. Važno je provjeriti uvjete rada, sterilnost opreme te podrijetlo i sastav tinte koja se koristi.
Iako trenutačni dokazi ne upućuju na to da su tetovaže opasne za većinu ljudi, znanstvenici upozoravaju da mnoga pitanja o dugoročnom zadržavanju pigmenata u organizmu još nemaju odgovor. Zbog toga ističu potrebu za strožim nadzorom sastava tinti i dodatnim istraživanjima njihovih učinaka na zdravlje, prenosi Science Alert.
