Umjesto zapuštenog bunkera na ulazu u Zabok, prolaznike sada dočekuje mural posvećen Vukovaru, nastao zajedničkim radom učenika Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, njihovih profesorica i članova Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade ‘Tigrovi’ Krapinsko – zagorske županije.
U samo pet sati nastao je veliki rad dimenzija četiri puta osam metara, a u njegovu su izradu utkali i umjetnički talent i osobne obiteljske priče. Zbog toga smo sjeli i razgovarali s učenicima Sarom Eli Šprem, Frankom Plehati i Vilimom Radovićem – troje od ukupno osmero učenika koji su radili na projektu.
Kreativnost izvan učionice
Ideja je krenula od tajnika ‘Tigrova’ Dalibora Hržice, a profesorica Nikolina Ptičar je učenicima predložila da na jedan dan izađu iz učionice i svoje znanje i kreativnost prenesu na javnu površinu.
– Došla nam je profesorica Ptičar i pitala nas bismo li se odvojili od nastave na jedan dan kako bismo otišli oslikati i uljepšati stari bunker, u spomen na Vukovar. Nekoliko nas napravilo je skice, profesori su odabrali najbolje i pozvali nas osmero da sudjelujemo u oslikavanju – ispričala je Franka.
Njezina je skica odabrana kao polazište za mural, no konačni izgled nastao je kombiniranjem više učeničkih ideja. Učenici su tako zajednički oblikovali kompoziciju, a posebno su željeli uključiti i golubicu koju je nacrtala jedna od učenica.
– Svaki je učenik radio svoju skicu, a onda su odabrane one koje su najbolje odgovarale projektu. Moja je poslužila kao glavna, ali nismo je preslikali u potpunosti. Dodavali smo detalje i kombinirali nekoliko ideja. Kolega Gabrijel napravio je mrežu kako bismo mogli pravilno prenijeti i povećati crtež na zid – objasnila je Franka.
Vodotoranj je bio najveći izazov
Mural je impresivnih dimenzija, visok je četiri, a širok osam metara. Prije samog oslikavanja trebalo je pripremiti podlogu, popuniti oštećenja na zidu i obojiti pozadinu. Učenici su koristili boju za beton, a potom su rukavicama nanosili žutu boju kako bi dobili željeni efekt. Nakon toga krenulo se s prenošenjem skice i oslikavanjem detalja.
Iako je riječ o velikoj površini, posao je odrađen u jednom danu. Najviše vremena, kažu učenici, oduzeo im je prikaz vukovarskog vodotornja.
– Nije bilo jako teško, ali najzahtjevniji dio bio je upravo vodotoranj. Zbog njegova nagiba bilo je teško pravilno prenijeti skicu. Čas je bio preširok, čas preuzak, pa smo ga morali povisivati i spuštati dok nismo dobili odgovarajuće proporcije. Kada smo to završili, sve je dalje išlo puno brže. Radili smo od 11 do 16 sati – kazala je Franka.
Za Vilima Radovića, koji se i inače bavi grafitima, projekt je bio prilika da svoja iskustva primijeni na većoj površini, ali i da isproba tehnike koje se u školi ne koriste toliko često.
– Više sam mu pristupio s umjetničkog aspekta, a ne toliko iz osobnih razloga. Htio sam pomoći znanjem koje imam, a posebno mi je bilo zanimljivo što smo koristili različite tehnike, uključujući sprejeve. To ne radimo često i zato mi je cijeli zadatak bio zanimljiv – rekao je Vilim.
Dodao je kako mu određene poteškoće u raspoznavanju boja ne predstavljaju prepreku u umjetničkom radu, iako mu kod precizno zadanih motiva ponekad treba pomoć drugih.
– Boje vidim, ali ih miješam. U svakodnevnom radu to mi ne predstavlja problem jer radim s onim bojama kako ih vidim. Kada je nešto baš zadano, onda mi netko malo pomogne oko prepoznavanja nijansi. Primjerice, važno je da kod ovakvog rada ne zamijenim boje na zastavi – pojasnio je.
Vukovar povezuje i osobne obiteljske priče
Za učenike mural nije bio samo likovni zadatak. Franka ističe kako je temi pristupila i umjetnički i osobno, budući da su članovi njezine obitelji sudjelovali u Domovinskom ratu.
– Mislim da je većini nas netko bio u ratu. Moja su oba djeda bila branitelji, a jedan je zbog posljedica rata danas na štakama. Zato mi je ovo bilo važno i na osobnoj razini. S druge strane, riječ je o ozbiljnoj temi kojoj se trebalo pažljivo pristupiti i napraviti nešto što će joj odgovarati – rekla je Franka.
Sara Eli Šprem također je u projektu sudjelovala prvenstveno kroz umjetnički pristup. Njezina obitelj tijekom rata morala je napustiti Karlovac, no mural je doživjela ponajprije kao priliku da kreativno sudjeluje u obilježavanju sjećanja na Vukovar.
Posebno iskustvo učenicima je bila suradnja s braniteljima, koji su im pomagali tijekom cijelog procesa – posuđivali su im opremu, pomagali oko teško dostupnih dijelova zida, a neki su se popeli i na krov kako bi mogli oslikavati dijelove do kojih učenici nisu mogli doći.
– Bili su jako dragi i druželjubivi. Pomagali su nam jer nismo mogli dosegnuti baš svaki dio, a nekoliko njih bilo je na krovu pa smo im dodavali kistove da mogu oslikavati odozgo. Pomogli su nam i oko popunjavanja dijelova zida. Naručili su nam pizzu i cijelo je iskustvo bilo stvarno lijepo – ispričala je Sara.
Učenici su već ranije posjetili Vukovar, pa im motivi koje su prenosili na zid nisu bili nepoznati. Upravo je to dodatno pridonijelo razumijevanju poruke koju mural nosi.
Projekt koji je oduševio prolaznike
Rad učenika nije prošao nezapaženo. Dok su oslikavali bunker, prolaznici su usporavali vozila, zaustavljali se i promatrali kako nastaje mural. Zanimanje su pokazali i strojovođe vlakova koji prolaze u blizini, a među promatračima bilo je i djece.
– Većina ljudi bila je oduševljena. Dok smo radili, automobili su usporavali gotovo do 10 kilometara na sat kako bi pogledali što radimo. Neki su stali i popričali s nama. I nama je bilo zanimljivo vidjeti koliko ih zanima cijeli proces – kazala je Franka.
Sara se prisjetila i strojovođa koji su iz vlakova pokušavali vidjeti što se događa.
– Čak su i strojovođe provirivali kroz prozore kako bi vidjeli što radimo. Dolazila su i djeca iz osnovne škole, kojoj je bilo zanimljivo promatrati kako mural nastaje. Čuli smo i da je informacija o projektu preko inicijatora Dalibora Hržice stigla do ministra branitelja Tome Medveda – dodala je Sara.
Od školskog projekta do trajnog obilježja
Projekt je posebno razveselio i profesorice koje su učenike vodile kroz cijeli proces. Profesorica Nikolina Ptičar istaknula je kako se škola redovito odaziva na akcije oslikavanja javnih prostora, no ovako velik zahvat bio je novo iskustvo.
– Svake godine sudjelujemo u akcijama oslikavanja javnih prostora. Prošle smo godine oslikavali dječju ambulantu u Oroslavju i Centar za pružanje usluga u zajednici u Bedekovčini, ali to su bili manji formati. Ovo je prvi put da smo radili na tako velikoj vanjskoj površini. Iskreno, malo sam se i bojala jer nisam imala iskustva s prenošenjem učeničkih skica s malog formata na tako velik zid, ali učenici su se odlično snašli, baš svi – rekla je Ptičar i dodala da su za svoj trud i rad dobili petice.
U pozadini projekta nalazi se i dugogodišnja suradnja profesorice Mirjane Drempetić Hanžić s braniteljima, osobito članovima ‘Tigrova’. Ta suradnja traje oko 15 godina, a započela je nakon pogibije prvog Zagorca, pripadnika ‘Tigrova’, Željka Pavića Kalca iz Đurmanca.
– Sve je krenulo kada su naručili njegovu bistu. Nakon toga uredili smo cijelu šetnicu od škole do spomenika u Đurmancu, a onda smo došli na ideju da organiziramo likovnu koloniju. Pozvali smo 10 umjetnika, nabavili boje i platna, a donacijama njihovih radova pokrenuli humanitarnu akciju. Slike su potom darovane Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana. Branitelji su uvijek pomagali oko logistike i cijelu su priču lijepo prihvatili – prisjetila se Drempetić Hanžić.
Suradnja se nastavila i kroz druge projekte, a inicijator Dalibor Hržica predložio je da se učenici uključe u uređenje starog bunkera.
– Kada je Dalibor predložio da oslikamo bunker, odmah smo pristali. Znali smo da su djeca talentirana i da mogu prenijeti svoje ideje na zid. Braniteljima se sve jako svidjelo. To su ljudi koji vole pomagati, družiti se s mladima i drago im je kada vide da nove generacije cijene ono za što su se borili – rekla je Drempetić Hanžić.
U planu je i drugi zid
Mural posvećen Vukovaru možda je tek početak šire priče. Učenici i njihovi mentori nadaju se nastavku projekta već na proljeće, kada planiraju oslikati i drugi zid bunkera.
– Motivi će biti grbovi i postrojbe, među kojima su i ‘Tigrovi’ – rekla je Sara.
Franka kaže kako zasad nema konkretne planove za profesionalno bavljenje oslikavanjem, ali ovakve će projekte rado prihvatiti i ubuduće.
Vilim, pak, grafite vidi i kao mogući profesionalni put, iako je svjestan da se od toga teško može živjeti.
– To mi je cilj, volio bih se time baviti. Znam da se nije lako probiti jer to nije posao koji pruža sigurnost, ali definitivno bih volio da mi grafiti ostanu barem hobi ili nešto čime ću se baviti uz posao. Puno je ljudi u tome i svi se bore da im to postane stalni posao – rekao je.
Učenici će projekt predstaviti i u školi
Priča o muralu neće ostati samo na zidu bunkera. Fotografije nastanka rada, koje je snimila profesorica Dea Kovačević, bit će predstavljene i u školskom prostoru, u sklopu tradicionalnog obilježavanja sjećanja na Vukovar.
– Htjeli smo da ova akcija bude što vidljivija svim našim učenicima, posebno onima koji možda nisu vidjeli objave na društvenim mrežama. Ovako će prolaziti pokraj panoa, vidjeti što su njihovi kolege napravili i možda poželjeti sami otići pogledati mural. Željeli smo im približiti projekt i pokazati da se nešto tako lijepo nalazi u njihovoj neposrednoj blizini – pojasnila je Kovačević.
Profesorica Drempetić Hanžić smatra kako ovakvi projekti mogu ostaviti trajniji trag od samog umjetničkog rada.
– Možda će ovo na kraju postati svojevrsni spomenik ili instalacija. Grafiti se dobro uklapaju u urbanu sredinu poput Zaboka, a posebno mi je drago što smo kroz ovaj projekt povezali mlade, umjetnost i branitelje. Svi smo se zajedno prisjetili žrtve Vukovara i pokazali koliko je važno prenositi to sjećanje na nove generacije – zaključila je.
Za osmero učenika to je bio dan izvan učionice, ali i iskustvo u kojem su naučili nešto što se ne može prenijeti samo kroz nastavu. Na starom bunkeru ostavili su svoj umjetnički potpis, a prolaznicima poruku koja nadilazi oslikani zid.
