Krapinčan Mirko Majsec i ove je godine došao u Vukovar kako bi obilježio svoj drugi rođendan – dan kada je, zahvaljujući upozorenju tadašnje ravnateljice vukovarske bolnice dr. Vesne Bosanac, izbjegao sudbinu brojnih žrtava nakon okupacije grada.
U razgovoru za N1 televiziju prisjetio se dramatičnih dana u studenome 1991. godine, kada je kao vozač za vojnu policiju prevozio kontejnere s opremom. Posljednji kontejner s medicinskom opremom dopremio je iz Krapine u vukovarsku bolnicu, gdje ga je preuzela dr. Vesna Bosanac.
Nakon obavljenog posla bio je umoran i želio se odmoriti, no dr. Bosanac upozorila ga je da mora što prije napustiti Vukovar i krenuti prema Osijeku.
– Bila je odlučna i dvaput mi ponovila da se uputim prema Osijeku. Ostao sam u šoku jer mi nije bilo jasno zašto se ne bih mogao malo odmoriti. Sutradan je bolnica bila okupirana – ispričao je Majsec za N1.
Danas je svjestan da mu je upravo taj razgovor spasio život.
– Ja bih bio na Ovčari, završio bih kao i mnogi drugi. Zato sam došao iz Krapine ovdje proslaviti svoj rođendan. Svake godine moram doći jer ja ne bih bio živ, bio bih na Ovčari, sto posto – rekao je.
Posebno je istaknuo zahvalnost dr. Vesni Bosanac, s kojom se, dok je bila živa, redovito susretao i razgovarao. Njezino upozorenje nikada nije zaboravio.
Na putu prema Osijeku kod Borova je susreo prijatelja Juru, policajca koji je tada radio na očevidima. Ispričao mu je što mu je rekla doktorica i nagovorio ga da zajedno nastave prema Osijeku.
Vjeruje da je time spasio i njegov život jer bi i prijatelj, da je ostao, vjerojatno doživio istu sudbinu.
– Tako da sam i njega potegnuo i on bi ostao. I sada nas dvojica to slavimo – zaključio je Majsec.
Za Mirka Majseca 18. studenoga zato nije samo dan sjećanja na žrtvu Vukovara, već i dan osobne zahvalnosti, sjećanja na upozorenje koje mu je promijenilo život i prilike da svake godine ponovno dođe u grad iz kojeg je 1991. godine otišao živ.





