Demografsko pražnjenje manjih zagorskih sredina otvara brojna pitanja o budućnosti lokalnih zajednica, ali i o sudbini njihovih povijesnih i sakralnih objekata. Dok se broj stanovnika smanjuje, crkve i kapele ostaju važni svjedoci prošlosti, vjere i identiteta ljudi koji su stoljećima živjeli na ovim prostorima. Jedan od takvih primjera su Zagorska Sela, gdje je pokrenuta konstruktivna obnova župne crkve svete Katarine, vrijedna dva milijuna eura, a u planu je i njezina cjelovita obnova.
O tome kako se demografske promjene odražavaju na život male zagorske župe, može li se očuvati živa zajednica u sredini koja se suočava s odlaskom stanovništva te kakvu ulogu povijesne crkve imaju u očuvanju lokalnog identiteta, razgovarali smo sa župnikom Majkom Rušecom. U intervjuu smo se dotaknuli i povijesnih kripti otkrivenih tijekom radova, svakodnevnih pastoralnih izazova, ali i budućnosti Zagorskih Sela i njihove župne crkve.
Župa Zagorska Sela ima dugu povijest, no demografska slika ovog kraja danas je znatno drukčija nego prije nekoliko desetljeća. Kako biste iz perspektive župnika opisali promjene koje ste zatekli dolaskom u župu? Kako danas izgleda život jedne male zagorske župe i koliko se promijenio u odnosu na vrijeme kada su crkve bile središte gotovo svakog društvenog događanja u selu?
Demografska kretanja i promjene neminovne su i postaje oduvijek, no u manjim sredinama one više dolaze do izražaja. Naročito je to izraženo u zadnje vrijeme jer mladi odlaze na školovanje u veće sredine, a mnogi tamo dobivaju posao i osnivaju obitelji te dugoročno odlaze iz manjih sredina zbog praktičnosti života i rada. Činjenica je da je statistika loša kao i u većini hrvatskih župa i mjesta, tako da svake godine imamo više umrlih nego rođenih.
Unatoč tome, rekao bih da je život naših župa intenzivan unatoč manjem broju ljudi.
Dolaskom na župu od čega je proteklo četiri godine mnogo toga se promijenilo. Počeli smo s čestim hodočašćima, duhovnim sadržajima, redovitim duhovnim životom: svetim misama radnim danom, euharistijskim klanjanjima i svime onime što spada na redovitost župnog života te su se i ljudi počeli uključivati u sve što se događalo, tako da sam vrlo zadovoljan odazivom župljana i aktivnostima koje imamo, a koje ne bi bitno trebao ograničavati ni na njih utjecati broj župljana, nego njihova zauzetost koja u našim župama do sada nikada nije zakazala.
Što se tiče uloge Crkve u mjesnim događanjima, ona je kao i u većim sredinama rekao bih nezamjenjiva. Vjera je prisutna u svakom segmentu života vjernika, od kolijevke do groba, pa se i sam kao župnik trudim biti prisutan u svim društvenim događanjima, što je i poslanje svakog svećenika, biti uz povjerene mu vjernike u trenucima slavlja, ali i žalosti, u raznim događajima iz kulturnog života, komemoracijama i slično… Prisutnost duhovnih osoba naročito je važna u manjim sredinama.

U Zagorskim Selima pokrenut je projekt konstruktivne obnove župne crkve svete Katarine vrijedan dva milijuna eura, a u planu je i njezina cjelovita obnova. Što ona znači za Zagorska Sela i koliko je važno da se ovakvi povijesni objekti sačuvaju i za generacije koje dolaze?
Razmišljajući o rečenom, često i sam dođem do zaključka kako ni ja ni župljani nismo potpuno svjesni važnosti ovog velikog zahvata.
Naime, župna crkva u Selima nikada nije bila cjelovito obnavljana, a zub vremena, prirodni utjecaji, potresi i drugi faktori doprinijeli su tome da je crkva bila statički ugrožena i u vrlo lošem stanju.
Njena obnova silno je važna jer župna crkva nije samo nositeljica identiteta ovoga kraja, nego je i izvor duha koji je bitno utjecao na ljude ovoga kraja, do te mjere da su se u starini nazivali “katarinčanima“. Naraštaji koji su pred nama sigurno će zato cijeniti ovaj proces obnove koji će vjerujem donijeti i novi duhovni i kulturni zamah životu Zagorskih Sela.
Crkve i župni objekti nisu samo mjesta bogoslužja, nego i važan dio lokalnog identiteta, povijesti i kulturne baštine. Koliko je važno sačuvati takve građevine neovisno o broju ljudi koji ih danas koriste?
Građevine koje čuvamo svjedoci su vjere koja stoljećima živi na ovim područjima, zaštićeni su spomenici kulture te se kao takvi ne mogu svesti samo na prostor koji odgovara potrebama bogoslužja te se i danas u većoj ili manjoj mjeri koriste.
Ove građevine nam govore o tome tko smo, tko su bili naši preci, i u kojem smjeru i mi sami možemo ići sigurnom, utabanom životnom stazom vjere. Naša kultura nezamisliva je bez kršćanskih korijena koji su u našoj Domovini vidljivi na svakom koraku, a upravo o njima crkve i kapele svjedoče i govore. Suprotno tome, uviđamo i svjetonazore koji niječu ove temelje naše kulture i društva, a do kakvih tragičnih posljedica to dovodi možemo vidjeti i u zemljama Europe koje su skrenule s tog puta i požele gorke plodove takve odluke.
Tijekom obnove crkve svete Katarine otkrivene su i povijesne kripte s posmrtnim ostacima osoba koje su nekoć živjele na ovom području. Koliko je važno povezivati današnje stanovnike s poviješću njihova kraja?
Poznata je i životna poslovica kako je povijest učiteljica života. U buci današnjih gurua i kvaziučitelja najrazličitijih životnih disciplina i segmenata, povijest nam tiho i nenametljivo nudi životne putove iskustva, koje su brojne generacije stjecale prije nas, a nama su ponuđene upravo kroz poznavanje povijesti i iskustava ljudi koji su nam najbliži prostorno i vremenski, onih koji su tkali povijest naših krajeva.
Druga pak poslovica kaže kako nepoznavanje prošlosti vodi njenom ponavljanju. Ovdje je možda više riječ o lošim povijesnim iskustvima kojih nigdje ne manjka, a ljudi današnjice iz njih mogu – ako to žele – učiti, i pokušati ne činiti slične pogreške.
Smatram dakle da je važno i nužno ljude moderne današnjice vezati za njihove korijene kako bi znali tko su, kako ne bi podlegli nekim krivim vjetrovima kojih je uvijek bilo, i da bi znali kako se i kome vratiti kada ih život odvede dalje od njih samih i od njihovih krajeva, naprosto, da svaki čovjek bude što više on, neponovljivi original kakvim ga je Bog stvorio.
Koliko je danas teško organizirati pastoralni život u manjim, demografski oslabljenim župama? Postaje li sve veći problem nedostatak mladih obitelji, djece, ministranata, članova župnih zborova i volontera?
Polazeći iz vlastitog iskustva, rekao bih da je i lakše nego u većim kompleksnijim sredinama. Prednost manjih sredina je što se svi međusobno poznaju i što se stvari vrlo praktično i brzo organiziraju i rješavaju. Mnogo toga ovisi i o angažmanu i nastupu svećenika u odnosu prema ljudima.
Hvala Bogu, u našim župama imamo dvadesetak ministranata čime se ni mnogo brojnije župe ne mogu pohvaliti. Također i župni zbor koji smo pokrenuli prije nekoliko godina, a koji broji petnaestak članova. Rekao bih da kad je volje ima i načina.
Kada pogledate budućnost Zagorskih Sela i okolnih mjesta, kako zamišljate život ove župe za 20 ili 30 godina? Hoće li obnovljena crkva svete Katarine i dalje biti živo središte zajednice ili postoji bojazan da ćemo obnoviti građevine, ali izgubiti ljude koji su im davali smisao? Što bi se trebalo promijeniti da se takav scenarij izbjegne?
To je teško reći. Sigurno je da će obnovljene građevine imati istu snagu svjedočanstva i povezanosti s korijenima i prošlošću kao što to imaju i danas.
U veliki gradovima naročito nakon potresa prisutan je i trend iseljavanja mlađih obitelji koje se umjesto stana odlučuju za kuće na našim pitomom brežuljcima Zagorja i za mirniji život. Svake godine rađaju se djeca koja će živjeti ovdje i s vremenom podizati vlastite obitelji.
Vjerujem da će župna crkva kao što je to bila kroz stoljeća – ostati izvorom mira i duhovnog života onima koji će prepoznati ljepotu naših krajeva i u njima ostati. Vjeruje da će i svjetovna vlast prepoznati potrebu ulaganja u manje sredine kako bi se u potpunosti iskoristio njihov silan potencijal u poljoprivrednom, kulturno – duhovnom, turističkom i svakom drugom pogledu.
Ono što me raduje i što je sigurno jest da će se život žive Crkve sasvim sigurno nastaviti. To je život koji je ovisi o sakralnim objektima, a za kojeg je sam Krist rekao da ga “vrata paklena neće nadvladati“. Ova spoznaja unatoč neizvjesnosti koja je vezana za sva vremena daje mir i sigurnost koja nadilazi sve životne poteškoće, i radost koja nas povezuje i dan po dan potiče da koračamo i radimo za dobrobit ovoga svijeta i braće ljudi.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama







