Bezvremenski Dvorac Bežanec, u kojem, kako kaže legenda, vrijeme stoji i u kojem nitko ne stari, svojim izgledom očarava svakoga tko se barem jednom u životu nađe u malom mjestu Valentinovu nedaleko od Pregrade. Izgrađen je krajem 17. stoljeća, a bio je u vlasništvu grofova Keglevića, zatim baruna Kollenbacha, baruna Schlaum-Lindena i konačno baruna Ottenfels – Gschwinda. Najdulje je pripadao obitelji Ottenfels, porijeklom iz Koruške. Tadašnje sjecište društvenog, kulturnog i političkog života, Bežanec je nakon 1943. godine postao simbol nebrige i neprimjerene eksploatacije, što je naposljetku rezultiralo potpunom devastacijom. Evidentiran kao spomenik prve kategorije te tako službeno upisan još od 1964. godine, između ostalih stotinjak objekata samo u Hrvatskom zagorju koji su doživjeli istu sudbinu, 1988. godine prepoznat je od strane pojedinca, točnije, od Siniše Križanca, koji je obnovio zdanje i posjed i 1990. godine otvorio prvi hotel – dvorac u Hrvatskoj, s pet zvjezdica, koji je ubrzo postao kultno mjesto akademskog, diplomatskog, umjetničkog i dr. renomea.
Oaza dugovječnosti
Međutim, dvorac danas odiše svojevrsnom samozatajnošću, sakriven od očiju javnosti, a od Siniše Križanca doznali smo i zašto. Naime, posljednjih pet godina Bežanec je sjedište “Code Diplomatique” Zurich/Oxford.
– Kao sjedište diplomacije, hotel je poluzatvorenog tipa, iako se na najavu vrlo rado otvara i drugim posjetiteljima, uz separativni pristup, čime je postignuta trenutna najviša razina ekskluzivnosti – otkrio nam je Križanec, dodavši kako su glavne hotelske usluge oplemenjene zdravstvenim, savjetodavnim i iscjeliteljskim tretmanima, pa dvorac poprima i epitet oaze radosti, sreće i dugovječnosti. Dodatna karakteristika privlačnosti je i galerijska prodajna postava, koja je po brojnosti djela među vodećima u državi, kao i naziv mjesta – Valentinovo, koji pobuđuje posebne emocije gostiju.
Vlasnički odnosi
– Valentinovo je jedino mjesto s tim nazivom na svijetu, što je magnet za zaljubljene, pa često svjedočimo svadbenim radostima – rekao je Križanec, koji se svojedobno u središtu medijske pozornosti našao i zbog problema oko vlasničkih odnosa. Naime, povrat imovine koja im je oduzeta u vrijeme Jugoslavije, još 2002. godine zatražile su nasljednice baruna Franje Ottenfelsa, a kako doznajemo, to pitanje nije riješeno ni danas.
– Kočnica interesa povrata imovine navodnim bivšim vlasnicima usporava planirana ulaganja već 16 godina – ističe Siniša, zadovoljan što je njegov projekt u posljednjih nekoliko godina ipak prepoznat od strane Grada Pregrade, Krapinsko – zagorske županije i vrha Vlade.
– Današnja suradnja s Gradom Pregradom i županijom te vrhom Vlade, dostojna je važnosti projekta, koji kreće u smjeru novih ulaganja u turističku mikro klimu, a važnu za nacionalni okvir perspektive – zaključuje Križanec, koji svoje znanje i iskustvo danas prenosi na druge, kao traženi predavač destinacijskog menadžmenta.
