Politička situacija u zemlji proteklog je tjedna bila nalik pravom reality showu, a ne bi je se postidio ni sam Big Brother. Budno oko građana pratilo je, zahvaljući kamerama naših televizija, državne čelnike u stopu, očekujući rasplet drame poznate pod nazivom “Ide li Hrvatska na nove izbore?“ A kako to često biva kada te tijekom cijelog dana prati budno oko Velikog brata, prije ili kasnije nađeš se u nezgodnoj situaciji jer ti se omakne koja kriva, pa postaneš nacionalna tema broj 1.
Upravo se u takvoj situaciji našla ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, kad je na odlasku sa sjednice Vlade zastala kako bi se pozdravila s ministrom Davorom Romićem. U jednom trenutku, najvjerojatnije potaknuta kamerom RTL-a koja ju je pratila u stopu, želeći učiniti veliku gestu koja će javnost uvjeriti u ljubav koja cvjeta između HDZ-a i Mosta, umjesto rukovanja, odabrala je poljubac u obraz. A onda joj se omaknulo.
– Nek’ crknu – šapnula je svom kolegi i odmarširala dalje, ostavivši iza sebe zbunjena lica novinara i otvorivši još jednu u nizu javnih rasprava hrvatskog naroda. Neka crkne – tko?
Novinari koji tijekom cijelog tjedna jure s pressice na pressicu, za izjave koje ne traju dulje od pet minuta, i kampiraju na Markovom trgu nastojeći u ime građana ove države doći do saznanja tko će krojiti budućnost ove zemlje?
Ili možda građani Republike Hrvatske koji gube strpljenje gledajući kako se vođenje države pretvara u beskompromisnu borbu za moć, kojoj se, nažalost, još uvijek ne nazire kraj?
Ili možda oporba, koja poput gladnog vuka promatra čitavu situaciju i očekuje skorašnji povratak u brlog?
Ministrica je naposlijetku pojasnila čitavu situaciju, a kako prenosi Večernji list, “svojim je riječima uzvratila na primjedbu da će neki biti ljubomorni na njezino srdačno pozdravljanje s ministrom Davorom Romićem“.
Kako god. Sva sreća pa nam je kraj tjedna donio nešto pozitivno, veliko i lijepo. Toliko očekivani prvi nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Francuskoj pobudio je pozitivne emocije i nepobjedivi duh zajedništva hrvatskog naroda kojeg je politika možda iscrpila, ali ga zasigurno nije uništila. Osim velike pobjede, sve je očarala borbenost nogometaša, koji su srce i dušu, a poneki i kapi krvi, ostavili na terenu ne bi li opravdali povjerenje i visoka očekivanja hrvatskog naroda.
No, to je samo nogomet. Ili možda ipak nije? Neka pravila igre vrijede i izvan terena. Da, čak i u politici. (Jelena Jazbec)
