Općina Stubičke Toplice u suradnji s Krapinsko – zagorskom županijom u nedjelju je po drugi put bila domaćin državne smotra Dana kruha i zahvalnosti plodovima jeseni. I doista i ovog puta smo se u svemu iskazali kao odlični domaćini za što su nas mnogi pohvalili. No, ipak ne mogu, a da ovom prigodom ne spomenem jednu sitnicu koja mi je nekako zapela za oko. To su pojedinci koji su, “marljivi kao pčele” išli od štanda do štanda i Smotru nakon sat, dva skupljanja “nektara”, napustili s dupkom punim vrećicama. Na štandu se, kad je već sve bilo tako ukusno, a k tome još i badava, u vrećice stavljalo sve do čega se moglo doći – najrazličitije vrte kruha, peciiva, pogačica i kolača, pršuta, sireva, maslina, smokava, mandarina, pekmeza, džemova, meda, tu su za doma “žicani” čak i “štamprlini” s voćnim likerima i rakijama. Ma nije bilo čega se u tim najlonskim vrećicama nije moglo naći. Da se kući odnio kakav kolačić ili smokva za dijete, to mogu razumjeti. Ali pune najlonske vrećice u kojima je natrpanih delicija bilo bar za tjedan dana, to već malo teže. E sad se pitam? Zar smo doista toliko siromašni, jadni i gladni da se ne možemo najesti na samom “licu mjesta” ili je posrijedi ipak nešto drugo – naš pohlepni mentalitet. Sve u svemu, slika koju su neki pokazali pred djecom iz cijele Hrvatske, ali i iz nekih susjednih zemalja, sigurno baš i nije bila najljepša. No eto, uz naše tradicionalno gostoprimstvo, pokazali smo i onu našu ružniju stranu koja je kod nekih izlagača izazivala i podsmijeh. Unatoč svemu, onima koji su smotru iskoristili da si napune špajzu i frižider, ipak želim dobar tek. Da barem sada ne propadne!
