Kada bi se tražila biljka koja u sebi objedinjuje visoke razine željeza, kalcija, proteina, antioksidansa i vitamina, većina bi najprije pomislila na kelj, špinat ili egzotične “superhrane” iz dalekih krajeva. No odgovor se često krije tik uz ograde, vrtove i voćnjake – u običnoj koprivi, piše Podravski list.
Riječ je o jednoj od nutritivno najbogatijih samoniklih biljaka u Europi, koju mnogi i dalje smatraju neželjenim korovom te je svake godine masovno uklanjaju iz svojih okućnica. Ironično, upravo ta biljka danas sve više privlači pozornost znanstvenika i nutricionista.
Listovi koprive sadrže visoke količine vitamina A, C i K, kao i značajne udjele kalcija, željeza, magnezija i kalija. Uz to su bogati vlaknima, klorofilom, karotenoidima i snažnim antioksidansima koji pomažu u zaštiti stanica od oksidativnog stresa.
Posebno je zanimljiv njezin udio proteina. Ovisno o načinu berbe i obrade, suha tvar listova može sadržavati između 20 i 30 posto proteina, a u pojedinim analizama zabilježene su vrijednosti i do gotovo 34 posto. To je više nego kod brojnih žitarica, što koprivu svrstava među iznimno rijetke lisnate izvore biljnih proteina.
Osim toga, kopriva sadrži esencijalne aminokiseline koje organizam ne može sam proizvesti, uključujući leucin, lizin, valin i izoleucin. Istraživanja pokazuju da može biti vrlo dobar izvor kalcija i željeza te značajno pridonijeti unosu vitamina A. U usporedbi s pšenicom i ječmom, ističe se višim udjelom minerala, vlakana i antioksidansa te nižim glikemijskim indeksom.
Zbog toga je posljednjih godina sve zanimljivija u istraživanjima funkcionalne hrane i prirodne prehrane. Posebno se proučava njezin potencijal kod upalnih procesa, alergijskog rinitisa, regulacije šećera u krvi te problema s prostatom. Iako rezultati djeluju obećavajuće, stručnjaci naglašavaju da su potrebna dodatna klinička ispitivanja.
Malo je poznato da je kopriva kroz povijest imala i industrijsku vrijednost. Njezina vlakna korištena su za izradu tkanina, užadi i mreža, a tijekom Prvog svjetskog rata u pojedinim zemljama korištena je i za proizvodnju vojnih uniformi.
Njezina “obrambena” svojstva poznata su svima koji su je barem jednom dotaknuli – sitne dlačice na listovima pri dodiru se lome i ispuštaju tvari poput histamina i organskih kiselina, što uzrokuje peckanje na koži. No taj učinak nestaje kuhanjem ili sušenjem, nakon čega kopriva postaje potpuno sigurna za konzumaciju.
Osim prehrambene vrijednosti, kopriva ima i važnu ulogu u prirodi. Ona je stanište i hrana brojnim vrstama leptira, čije gusjenice ovise upravo o njoj za opstanak, čime doprinosi očuvanju bioraznolikosti.
U kulinarstvu se danas koristi u sve većem broju recepata – od juha i variva do rižota, pirea, tjestenina, pa čak i piva i kruha. Iako joj se službeno ne može pripisati titula “najzdravije biljke na svijetu”, njezin nutritivni profil, povijest korištenja i potencijal u prehrani čine je jednom od najzanimljivijih samoniklih biljaka uopće.
Za biljku koju većina ljudi bez razmišljanja čupa iz vrta, kopriva se pokazuje kao iznenađujuće vrijedna – i daleko od običnog korova.
