Lovro Cujzek ima tek 11 godina, no iza njega su već godine ozbiljnog rada, nastupi, brojna priznanja i putovanja koja bi mnogima bila nezamisliva.
Ovaj mladi glazbenik iz Hrvatskog zagorja svakog tjedna putuje u Maribor kako bi usavršavao eufonij kod vrhunskog profesora Nejca Merca, a njegov talent prepoznat je već nakon prvih koraka na tom, kod nas još uvijek rijetkom instrumentu.
Uz eufonij svira i klavir, nastupa s orkestrom, osvaja nagrade i pokazuje da ljubav prema glazbi nema granica – ni kada su u pitanju godine, ni kilometri.
Upravo zbog toga odlučili na sastanak s malim virtuozom kako bi saznali točno što je to eufoniji i kako je on postao više od samog instrumenta koji Lovro svira – kako je postao njegov glazbeni put.
– Ja sam Lovro Cujzek, imam 11 godina i sviram eufonij u glazbenoj školi u Mariboru, u konzervatoriju. U glazbenoj školi u Zaboku sviram i klavir – kaže nam skromno Lovro.
Za one koji se prvi put susreću s tim instrumentom, Lovro objašnjava:
– Eufonij je puhački instrument. Sličan je tubi, samo je malo manji. Nije ga baš jednostavno svirati, ali meni nije problem – naglašava.
Iako danas s velikim uspjehom svira eufonij, njegov prvi izbor bio je drugi instrument.
– Prvo sam htio svirati trombon jer moj tata svira trombon. Ali odlučili su da bih za početak svirao eufonij dok malo ne narastem i dok mi ruke ne budu duže. Kasnije su vidjeli da imam talenta za taj instrument i ostao sam na njemu – priča Lovro.
Glazba u obitelji
Ljubav prema glazbi u obitelji Cujzek nije slučajnost. Lovrin otac svira trombon, a majka flautu. Odrastanje uz probe i nastupe bilo je dio njegove svakodnevice.
– Tata svira trombon, mama flautu i oboje sviraju u orkestru u Špičkovini. Još kako sam krenuo u glazbenu školu za klavir, mogu reći da cijeli život idem na probe. A kad me baka nije mogla čuvati, išao sam s njima i tako sam pokazao interes za još jedan instrument, puhački – govori Lovro.
Upravo je njegov talent primijetio profesor Ivan Kšenek, voditelj orkestra u Špičkovini i voditelj Vojnog orkestra u Zagrebu.
– Profesor Kšenek rekao je da bi bila šteta da ne pronađemo školu u kojoj će Lovro moći učiti eufonij kod pravog stručnjaka. Rekao je da ima izniman talent – dodaje Lovrina mama.
Problem je bio što u Hrvatskoj eufonij još uvijek nije dovoljno zastupljen u glazbenim školama. Iako se može učiti, često ga predaju trombonisti, a pravi studij eufonija na akademskoj razini tek je nedavno otvoren.
Najbliže mjesto gdje je Lovro mogao dobiti vrhunsku poduku bio je Maribor.
– Profesor nam je rekao da u Mariboru postoji klasa profesora Nejca Merca, koji je trenutačno, po našem mišljenju, jedan od najboljih eufonista svijeta. Odlučili smo malo promijeniti život i svaki tjedan voziti Lovru u Maribor – kaže njegova mama.
Svaki tjedan put u Maribor
Iako putovanje, škola i dodatne obveze nisu jednostavni, Lovro se dobro snalazi.
– Ako nešto ne stignemo, promijenimo raspored. Mama i tata se dogovaraju s učiteljima da sve mogu uskladiti – kaže.
Njegovi vršnjaci u Hrvatskoj nisu uvijek svjesni koliko je poseban njegov glazbeni put.
– Malo ih zna gdje idem i što sviram – kaže Lovro.
U Mariboru se, kaže, odlično snašao.
– Profesor je u početku pokušavao govoriti hrvatski da ga razumijem. Sad već malo više razumijem slovenski i profesor mi govori na slovenskom. Ja razumijem, ali ga još ne znam najbolje govoriti – dodaje.
Nagrade stižu jedna za drugom
Lovrov trud već je donio velike rezultate. Osvojio je tri prve nagrade, među kojima se posebno ističe uspjeh na velikom natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani.
– U Ljubljani je bilo natjecanje mladih glazbenika Slovenije, jedno od najvećih natjecanja u Sloveniji. Osvojio sam prvu nagradu sa 96 bodova. To mi je bilo prvo državno natjecanje – kaže Lovro.
Prije toga osvojio je prvo mjesto i na natjecanju u Varaždinu, gdje je također nastupio s visokim brojem bodova.
– Prvi nastup s eufonijem imao sam prošle godine i odmah sam osvojio prvu nagradu. To mi puno znači i poticaj mi je za daljnji rad – ističe.
Posebno mu znači i podrška Konzervatorija u Mariboru, koji ga je nagradio za uspjeh tijekom školske godine.
Vježba svaki dan, ali ostaje dijete
Iako je ozbiljno zakoračio u svijet glazbe, Lovro je i dalje jedanaestogodišnjak koji voli druženje i glazbu doživljava kao nešto što ga veseli.
Prije natjecanja vježba svakodnevno više od sat vremena.
– Pred natjecanja vježbam svaki dan više od sat vremena. Inače malo manje – dodaje.
Trema postoji, priznaje.
– Imam dosta treme. Najviše kad sve znam. Kad znam malo manje, onda nemam toliko treme – kaže kroz smijeh.
Na pozornici ipak sve zaboravi.
– Dođem i odsviram – kratko naglašava.
Od Olivera do orkestara
Lovro ne sluša samo klasičnu glazbu. Među omiljenim izvođačima su mu i poznata imena hrvatske glazbene scene.
– Slušam Oberkrainer Power band, ali i Olivera Dragojevića i Gibonnija – nabrojao je.
Najviše ga privlači sviranje u orkestru.
– U orkestru se vidim dalje. Ne znam puno ljudi koji žele svirati ovakvu glazbu. Lijepo je kad svira puno instrumenata zajedno jer sve puno bolje zvuči – objašnjava.
Posebno pamti nastupe s orkestrom u Špičkovini.
– U orkestru je lakše svirati jer ima više instrumenata, više melodija i sve zajedno bolje zvuči nego kada svira samo jedan instrument uz klavir – dodaje.
Veliki planovi za budućnost
Lovrov cilj je nastaviti glazbenim putem.
Razmišlja o nastavku školovanja u Mariboru, a kasnije možda i na akademiji u Ljubljani, gdje predaje njegov sadašnji profesor.
Njegov instrument nije jeftin – za eufonij je trebalo izdvojiti značajna sredstva.
– Ja sam dao 1700 eura svojih novaca, a mama i tata su još dodali 800 eura – kaže Lovro.
Njegovi roditelji smatraju da bi ovakav talent trebalo više prepoznati i u Hrvatskoj.
– U Sloveniji ga škola jako podržava i guraju ga naprijed. Svaka im čast na tome. U Hrvatskoj je malo u toj nekoj sivoj zoni jer ne ide u hrvatsku glazbenu školu, pa ga sustav ne prepoznaje na isti način – ističu.
No, Lovro ne razmišlja previše o priznanjima. Njegov cilj je jednostavan – svirati još bolje.
A s obzirom na talent, predanost i rezultate koje već sada postiže, čini se da je pred njim tek početak jedne velike glazbene priče.
