Hrvatsko tržište rada posljednjih godina prolazi kroz promjene koje se osjećaju u gotovo svim sektorima. Nove tehnologije, manjak radne snage i drukčiji način organizacije posla utječu i na ono što se danas očekuje od zaposlenika.
Dobar kandidat za posao više se ne prepoznaje samo po završenoj školi, fakultetu ili godinama staža. U 2026. poslodavce sve više zanima što budući zaposlenik zna, koliko se brzo može prilagoditi poslu i kako rješava probleme koji se pojavljuju tijekom radnog dana.
Gdje u Hrvatskoj nedostaje radnika?
Nedostatak radnika nije vezan uz jednu struku. Potrebe se razlikuju od županije do županije, zbog čega Hrvatski zavod za zapošljavanje svoje preporuke za obrazovanje izrađuje prema regionalnim i lokalnim tržištima rada.
Ipak, određena područja redovito se pojavljuju među deficitarnima. HZZ je za 2026. među deset deficitarnih studija na nacionalnoj razini uvrstio medicinu, farmaciju, elektrotehniku, računarstvo, strojarstvo, građevinarstvo, matematiku, fiziku, logopediju i rehabilitaciju.
Promjene nisu vidljive samo u oglasima za posao. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da se mijenja i obrazovna struktura zaposlenih, uz rast udjela visokoobrazovanih osoba. Istodobno, najveći broj zaposlenih u 2025. zabilježen je u prerađivačkoj industriji i trgovini, dok je zdravstvo i socijalna skrb među djelatnostima koje su posljednjih godina bilježile rast zaposlenosti.
Potražnja postoji i za radnicima sa strukovnim kvalifikacijama, osobito u građevinarstvu, ugostiteljstvu, proizvodnji i tehničkim zanimanjima.
Zašto diploma više nije dovoljna?
Formalno obrazovanje i dalje je uvjet za niz zanimanja. Liječnik, medicinska sestra ili inženjer određene struke ne mogu jednostavno zamijeniti potrebnu kvalifikaciju kratkim tečajem.
Kod mnogih drugih poslova situacija je drukčija. Poslodavca uz obrazovanje zanima zna li kandidat koristiti alate potrebne za posao, može li samostalno riješiti zadatak i koliko će mu vremena trebati da se uključi u rad.
Zato se u oglasima uz stručne uvjete često pojavljuju i kompetencije poput:
- rada s digitalnim alatima
- komunikacijskih vještina
- organizacije vremena i zadataka
- rješavanja problema
- prilagodljivosti
- timskog rada
- poznavanja stranih jezika.
Takve sposobnosti i kompetencije posebno su korisne kod promjene karijere. Osoba možda nema iskustva na identičnoj poziciji, ali dio znanja iz prethodnog posla može prenijeti na novi.
Treba li danas svatko znati koristiti AI?
Ne mora svatko biti stručnjak za umjetnu inteligenciju. Ipak, digitalne kompetencije, uključujući korištenje AI alata, postaju korisne i na poslovima koji nemaju mnogo veze s klasičnim IT-jem.
Administrativni radnik može digitalnim alatima brže organizirati podatke. Osoba u prodaji može ih koristiti pri pripremi materijala ili analizi informacija, dok se u proizvodnji sve češće radi s digitalnim sustavima i automatiziranom opremom.
Tu postoji jedna važna razlika. Znati otvoriti određeni program nije isto što i znati ga koristiti za rješavanje stvarnog zadatka.
Kandidatu zato više koristi konkretan primjer: „Excel sam koristio za praćenje mjesečne prodaje i izradu izvještaja” nego samo navođenje „poznavanje Excela” među vještinama.
Isto vrijedi za AI alate. Ako ih kandidat navodi u prijavi, trebao bi moći objasniti za što ih koristi, kako provjerava dobivene rezultate i gdje mu stvarno štede vrijeme.
Koje vještine možete prenijeti iz jednog posla u drugi?
Komunikacija, prilagodljivost i rješavanje problema ne pripadaju samo jednoj profesiji. Riječ je o kompetencijama koje se mogu primijeniti na različitim radnim mjestima.
Netko tko je godinama radio u ugostiteljstvu možda nema iskustva u prodaji, ali zna razgovarati s različitim ljudima, reagirati na pritužbu i raditi kada je gužva. Radnik iz proizvodnje može imati iskustvo s kontrolom kvalitete, praćenjem procedura i organizacijom rada. To su konkretne stvari koje mogu biti korisne i na drugom radnom mjestu.
Problem nastaje kada kandidat u prijavi napiše samo:
- komunikativan
- odgovoran
- timski igrač
- prilagodljiv.
Bez primjera te riječi poslodavcu ne govore mnogo.
Kompetencije i sposobnosti najbolje je potkrijepiti konkretnim primjerom iz prakse. Umjesto „dobre organizacijske sposobnosti”, kandidat može napisati da je organizirao raspored rada za šest zaposlenika ili vodio evidenciju narudžbi i rokova.
Kako pokazati vještine u prijavi za posao?
Životopis treba prilagoditi radnom mjestu, a ne samo nadopunjavati svaki put kada kandidat promijeni posao. Prije slanja prijave korisno je ponovno pročitati oglas i izdvojiti četiri ili pet zahtjeva koji se ponavljaju ili djeluju posebno važni.
Nakon toga treba provjeriti vidi li se iz životopisa da kandidat te zahtjeve ispunjava.
Ako životopis treba složiti ispočetka, predložak za životopis može pomoći pri organizaciji podataka. Sam sadržaj ipak treba prilagoditi poslu, posebno dio s vještinama i prethodnim iskustvom.
Dobar opis iskustva ne govori samo gdje je osoba radila. Pokazuje što je tamo radila i, kada je moguće, kakav je bio rezultat.
Primjerice, umjesto „rad s kupcima” može se navesti „svakodnevna komunikacija s kupcima, obrada reklamacija i pomoć pri odabiru proizvoda”. Nekoliko dodatnih riječi odmah daje jasniju sliku iskustva.
Isto pravilo vrijedi za digitalne, tehničke i prenosive vještine: navesti ih je prvi korak, ali primjer pokazuje njihovu stvarnu vrijednost.
Tržište rada u 2026. ne traži od svakog kandidata isti skup znanja. Ono što se isplati napraviti jest povremeno pregledati oglase za poslove koji vas zanimaju i vidjeti što se u njima ponavlja. Tako je lakše procijeniti koje kompetencije i stručne vještine već imate, koje trebate bolje predstaviti, a koja znanja tek trebate usvojiti.
