Referentna cijena prirodnog plina na europskom tržištu, Dutch TTF, u ponedjeljak je snažno porasla. U jednom trenutku cijena ugovora za isporuku u listopadu dosegnula je 70,85 eura po megavatsatu, a glavni razlog novog rasta su strahovi od poremećaja u opskrbi ukapljenim prirodnim plinom (LNG), piše Poslovni dnevnik.
Kako prenosi Euronews, nova eskalacija sukoba između SAD-a i Irana ponovno je otvorila pitanje sigurnosti pomorskih ruta kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih energetskih prolaza na svijetu. Kroz taj morski prolaz odvija se približno petina svjetske trgovine LNG-om, zbog čega svaki ozbiljniji poremećaj može imati posljedice na globalno tržište.
Europa puni skladišta, ali zalihe zaostaju
Problem dolazi u nezgodnom trenutku za Europu, koja tijekom ljeta nastoji napuniti skladišta plina prije početka hladnijeg dijela godine.
Prema podacima Gas Infrastructure Europea, europska skladišta trenutačno su popunjena oko 64,7 posto, što je ispod povijesnih razina karakterističnih za ovo razdoblje godine.
Visoke cijene dodatno otežavaju njihovo punjenje. Dobavljačima se, naime, sve manje isplati kupovati plin tijekom ljeta i skladištiti ga za zimu ako razlika između ljetnih i očekivanih zimskih cijena nije dovoljno velika da pokrije troškove skladištenja i rizik poslovanja.
Posebno se prati situacija u Njemačkoj i Nizozemskoj, koje bi prema sadašnjoj dinamici mogle imati poteškoća s dosezanjem planiranih razina popunjenosti skladišta do početka studenoga.
Niže zalihe same po sebi ne znače da će Europi tijekom zime nužno nedostajati plina. Međutim, one povećavaju osjetljivost tržišta na nagle promjene cijena, hladno vrijeme i moguće poremećaje u globalnoj opskrbi.
Njemačkoj prijeti problem ako zima bude hladna
Posebno je zabrinjavajuća situacija za Njemačku, najveće europsko gospodarstvo. Njemačka udruga za skladištenje plina INES upozorava da bi kombinacija nedovoljno napunjenih skladišta i izrazito hladne zime mogla otežati pokrivanje uobičajene potražnje.
U takvom scenariju industrija bi mogla biti posebno pogođena. Ako cijene plina dosegnu razine koje veliki potrošači više ne mogu podnijeti, pojedine kompanije mogle bi smanjivati proizvodnju, što bi se moglo negativno odraziti na gospodarstvo.
Katar smanjio isporuke Italiji
Dodatni problem predstavlja i situacija s opskrbom iz Katara.
QatarEnergy je talijanskom energetskom poduzeću Edison produljio obustavu isporuka LNG-a zbog okolnosti povezanih s ratom između SAD-a i Irana. Prema ranijem dugoročnom ugovoru, katarske isporuke pokrivaju količinu koja odgovara približno 10 posto godišnje potrošnje plina u Italiji.
Edison je poručio da osigurava zamjenske količine te da bi trebao moći ispuniti svoje obveze prema korisnicima.
Iako Katar čini relativno malen udio ukupnog uvoza plina u Europsku uniju – oko 3,7 posto u 2025. godini – problem je širi. Ako dođe do duljeg smanjenja izvoza LNG-a s Bliskog istoka, europski kupci mogli bi se morati agresivnije natjecati s azijskim tržištima za ograničene količine plina.
Cijena plina mogla bi prijeći 100 eura
Upravo je takav scenarij razlog za najcrnja predviđanja analitičara.
Prema procjenama Goldman Sachsa, produljeni poremećaji u izvozu LNG-a iz Perzijskog zaljeva mogli bi cijenu europskog plina približiti 100 eura po megavatsatu.
U slučaju da se opskrba energijom s Bliskog istoka tijekom 2027. bude normalizirala tek postupno, analitičari smatraju da bi cijena TTF-a za prosinac 2026. mogla prijeći granicu od 100 eura.
To bi predstavljalo velik udar za europsku industriju i energetsku sigurnost, ali i potencijalni pritisak na krajnje potrošače.
Kada bi skuplji plin mogao stići do kućanstava?
Za građane je ključno pitanje koliko bi se rast veleprodajnih cijena mogao preliti na račune za plin i energiju.
Ako se sadašnji skok zadrži kratko, njegov utjecaj na kućanstva mogao bi biti relativno ograničen. Međutim, dugotrajno visoke cijene postupno bi se mogle preliti na potrošačke račune.
Procjene Oxford Economicsa pokazuju da je u prosjeku potrebno oko šest mjeseci da se promjene veleprodajnih cijena u potpunosti odraze na cijene koje plaćaju potrošači, premda se brzina prijenosa razlikuje od zemlje do zemlje.
U nekim državama, poput Francuske, Italije i Španjolske, posljedice se mogu osjetiti kroz nekoliko mjeseci, dok je prijenos u Nizozemskoj još brži. U Njemačkoj i Austriji proces može trajati znatno dulje.
Italija se pritom smatra jednom od najizloženijih velikih europskih gospodarstava, zbog velike ovisnosti o plinu i relativno brzog prijenosa promjena veleprodajnih cijena na potrošače.
Za sada najveći rizik ostaje geopolitički – što će rat između SAD-a i Irana dulje trajati i što više bude ugrožena opskrba LNG-om kroz Perzijski zaljev, to je veća mogućnost novog snažnog rasta cijena plina u Europi.
