Hrvatska poljoprivredna komora smatra kako je konačni prijedlog izmjena Zakona o lovstvu loš za hrvatske poljoprivrednike jer ne uspostavlja pravednu ravnotežu između prava onih koji gospodare s divljači i obveza onih koji proizvode hranu. Poljoprivrednicima i dalje ostavlja nerazmjeran teret zaštite vlastite proizvodnje, dok pitanje odgovornosti za nastale štete ostaje nedovoljno riješeno, priopćeno je iz HPK.
– HPK nije samo kritizirala zakon nego smo osnovali radnu skupinu poljoprivrednika koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači. Ti su ljudi uložili svoje vrijeme, iskustvo i znanje kako bi analizirali predložene izmjene i pripremili konkretna rješenja. Prema usporedbi koju je provela Komora, Ministarstvo nije prihvatilo nijedan prijedlog radne skupine. Konačni prijedlog zakona upućen je 9. listopada u Hrvatski sabor bez završne rasprave s HPK-om, a za njegov sadržaj doznali smo putem saborskih mrežnih stranica. Iako smo ponudili rješenja, Ministarstvo je odlučilo drugačije – izjavio je Željko Mihelić, predsjednik HPK .
Iz HPK ističu kako je nakon upućivanja konačnog prijedloga zakona u saborsku proceduru, HPK pripremila amandmane i dostavila ih Odboru za poljoprivredu Hrvatskoga sabora te oporbenim klubovima zastupnika.
Obratili su se i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, upoznali ga sa svojim prijedlozima i zatražili pomoć u pronalaženju pravednijih rješenja.
– Od Hrvatskoga sabora očekujemo ozbiljnu raspravu o našim amandmanima i jasno obrazloženje njihove opravdanosti ili razloga eventualnog neprihvaćanja. HPK ne donosi zakone, a naša je odgovornost prepoznati probleme, ponuditi rješenja i zastupati interese poljoprivrednika i to smo učinili. Sada je na Hrvatskom saboru da odluči hoće li prihvatiti prijedloge kojima se odgovornost za štete pravednije raspodjeljuje između poljoprivrednika i onih koji gospodare divljači. Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da uz ta prava preuzmu i odgovornost jer pravo gospodarenja divljači ne može biti važnije od prava poljoprivrednika da proizvodi hranu i živi od svojega rada – dodao je Mihelić.
Podsjećamo da je HPK pripremila amandmane kojima traži četiri ključne promjene:
- Odgovornost za štetu mora snositi onaj tko gospodari divljači – predložili su izričitu objektivnu odgovornost lovoovlaštenika. Poljoprivrednik bi morao dokazati nastanak, uzrok i visinu štete, ali ne i krivnju onoga tko gospodari divljači.
- Zaštitne mjere moraju osiguravati i financirati lovoovlaštenik – poljoprivrednik treba surađivati u zaštiti svojih površina, ali ne može biti obvezan vlastitim novcem financirati mjere čiji je trošak nerazmjeran vrijednosti proizvodnje ili očekivane štete.
- Pravo na naknadu štete ne smije ovisiti o mogućnosti financiranja skupih ograda – predložili su da poljoprivrednik ne izgubi pravo na naknadu samo zato što o vlastitom trošku nije proveo nerazmjerno skupe mjere zaštite. Njegova odgovornost mora se utvrđivati prema jasnim i pravednim kriterijima.
- Omogućiti učinkovitu zaštitu poljoprivrednih površina uz naselja – ondje gdje je uporaba lovačkog oružja ograničena radi sigurnosti stanovništva predložili su mogućnost korištenja strogo propisanih i nadziranih živolovnih zamki, uz potrebne sigurnosne i veterinarske uvjete. Uhvaćenu divljač bio bi dužan preuzeti lovoovlaštenik.
– Ovo nisu zahtjevi za povlasticama, nego prijedlozi kojima želimo zaštititi proizvodnju hrane i pravednije raspodijeliti odgovornost – ističu u HPK.
Analize HPK-a pokazuju da bi, primjerice, obiteljsko ratarsko ili stočarsko gospodarstvo koje obrađuje 60 hektara raspoređenih na trideset parcela od po dva hektara za sve parcele, uz pretpostavku približno kvadratnog oblika, kada bi ih sve zasebno ogradili trebali imati duljinu ograda od približno 17 kilometara.
– Sedamnaest kilometara ograde koju treba kupiti, postaviti, održavati, popravljati i redovito kositi vegetaciju uz nju. Na takvom gospodarstvu često nema zaposlenih radnika. Sve te poslove obavljaju vlasnik i njegova obitelj, uz svakodnevne obveze u poljoprivrednoj proizvodnji – navode iz HPK.
Ovo je ilustrativan primjer mogućeg opterećenja, a ne tvrdnja da zakon propisuje ograđivanje svih parcela. Važeći Zakon o lovstvu već propisuje određene obveze zaštite od divljači na trošak poljoprivrednika. Prema ocjeni HPK-a, predložene izmjene ne uklanjaju tu neravnotežu. Poljoprivrednik i dalje mora ulagati vlastiti novac i rad u zaštitu proizvodnje, a nakon nastanka štete dokazivati da je poduzeo primjerene mjere.
– Ne osporavamo da i poljoprivrednik ima obvezu razumno štititi svoju imovinu. Osporavamo sustav u kojem troškovi zaštite mogu postati nerazmjerni vrijednosti proizvodnje, dok poljoprivrednik nema odlučujući utjecaj na gospodarenje divljači koja mu nanosi štetu. Pravo gospodarenja divljači mora pratiti odgovornost za posljedice tog gospodarenja. Otvoreni smo za svaku stručnu kritiku naših prijedloga. Ali očekujemo da se na konkretne amandmane odgovori argumentima, a ne osobnim prozivkama – zaključuju u HPK.
