Ana Preglej (16) iz Zagorskih Sela učenica je srednje škole u slovenskom Školskom centru Rogaška Slatina. Osim što se odvažila na to da svoje školovanje nastavi u susjednoj Sloveniji, odabrala je i zanimanje koje je, usudili bismo se reći, dosta neobično za djevojke.
– Kad sam razmišljala kamo nakon osnovne škole, iskreno rečeno, nisam ni sama znala. I onda, kao i svake godine do tada, bližile su se promocije srednjih škola u osnovnim školama. Na taj dan su stigle ravnateljica i dvije učenice iz Školskog centra Rogaška Slatina, koje su predstavile zanimanja iz te škole. Za uho mi je zapelo jedno zanimanje za koje do tada nisam nikad čula, tehničar staklarstva, i neki glas u glavi mi je govorio da idem pogledati što se to tamo događa – kaže nam Ana.
Dolaskom u staklarsku radionicu, prisjeća se, oči joj nisu mogle mirovati, a osmjeh na licu je samo rastao.
Tečaj slovenskog
– Profesorica prakse je to vidjela i pokazala mi sve što se tamo događa, a kada sam primila staklo u ruke, znala sam da je to materijal s kojim želim raditi. I nakon dvije godine i dalje vidim svijetlu budućnost za staklo i staklarsko zanimanje, kako u Sloveniji, tako i izvan nje. K tome, imam i zagarantirani posao odmah nakon završetka svojeg školovanja. Također, mogu se odlučiti i za daljnje školovanje, ali još nisam sigurna što ću – kaže ova mlada Zagorka.
Kao Hrvaticu, školovanje u Sloveniji ju je isprva plašilo, no kada je čula da za učenike kojima slovenski jezik nije materinji, postoji tečaj, i ta je briga odmah nestala.
– Intenzivan, svakodnevni tečaj mi je jako puno pomogao. Dobila sam čak i pohvale od strane moje profesorice slovenskog jezika, koja mi je priznala da nikada ne bi rekla da moj materinji jezik nije slovenski, a pripomoglo je i to što živim u blizini slovenske granice i imam puno rođaka u Sloveniji. To mi je dalo još više samouvjerenosti da nastavim i da se trudim jer mi jezik više nije barijera. Uspjesi su se redali i svakodnevna zaustavljanja na hodniku i pohvale profesora su se nastavile. Tada sam shvatila da, ako bih odabrala bilo koje drugo zanimanje umjesto ovoga, nikad ne bih bila sretna kao što sam sada – govori ova 16-godišnjakinja.
Drugi dom
Iako živi u blizini granice, a time i u blizini škole, Ana se ipak odlučila za smještaj u učeničkom domu.
– U početku je bilo malo teže naviknuti se na dom, ali već nakon dva tjedna sam se počela osjećati kao da sam doma. Odgajatelji su uvijek spremni pomoći i stoje na raspolaganju u bilo koje doba dana. Također, tu su i jako dobre cimerice, drugim riječima, moje nerođene sestre, koje su još više ubrzale postupak prilagodbe na novu okolinu. Svi me uvijek pitaju bih li promijenila školu, a ja im bez razmišljanja odgovorim da ne bi. Školski centar Rogaška Slatina, učenički dom i staklarska radionica su moj drugi dom. U školi dobivam razne mogućnosti i prilike koje uvijek prihvatim, a izazovi su poseban način učenja koji nas najviše nauči – zaključuje Ana.
