Na današnji dan, 1920. godine, rođen je Josip Manolić, najdugovječniji hrvatski političar, bivši premijer i jedan od najpoznatijih umirovljenika u Hrvatskoj. Manolić, koji je danas napunio 103 godine, posljednje dvije godine živi kod kćeri Zrinke na čiju adresu od jutra pristižu brojne čestitke.
– Tata je umoran, ali je mentalno super. I dalje je zainteresiran za puno stvari, sladak je i duhovit – rekla je za Jutarnji list njegova kći i dodala da si je za rođendan poželio još 100 godina.
Velikog slavlja kao nekada neće biti, sada na proslave dolazi pet prijatelja, a zasladit će se i omiljenom tortom, dijetalnom od čokolade iz Vinceka, piše Jutarnji.
Inače, Manolić pripada generaciji političara koji su igrali važne uloge u oblikovanje povijesti Hrvatske. U Jugoslaviji je bio visokopozicionirani pripadnik UDBE, a početkom devedesetih bio je jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika RH, Franje Tuđmana. Politikom se počeo baviti kao 19-godišnjak kada je primljen u Komunističku partiju Jugoslavije gdje je napredovao do mjesta sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a za Novu Gradišku. Za vrijeme NDH bio je uhićen od strane ustaških vlasti zbog raspačavanja letaka KPJ, no kazna ga je zaobišla. Nakon toga odlazi i u Zagrebu potiče razvoj partizanskog pokreta. Kao partijski agitator komunizma obišao je cijelu Hrvatsku, a naposljetku je kao partijski dužnosnik smješten u Bjelovar te je 1944. imenovan za načelnika OZNE 2 koja je bila zadužena za unutarnje prijetnje.
Kasnije se vraća u Zagreb na mjesto načelnika Odjela za izvršavanje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove. Bio je šef zatvora u komunističkoj Hrvatskoj i tu je dužnost obavljao do 1963. godine, a paralelno, 1960. godine diplomira na Pravnom fakultetu te istovremeno postaje šef Sekretarijata unutarnjih poslova u SFRJ. Pet godina kasnije izabran je u Sabor SRH, a bio je članom Ustavne komisije, predsjednik Zakonodavno- pravne komisije i predsjednik Organizacijsko – političkog odbora.
Njegova suradnja s Franjom Tuđmanom započela je za vrijeme Hrvatskog proljeća kada postaje politički disident. Kao rukovoditelj CK Saveza komunista Hrvatske na 20. kongresu 1989. sudjelovao je u donošenju odluke o raspisivanju prvih višestranačkih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Jedan je od osnivača HDZ-a na zagrebačkom Jarunu, a 1990. postaje potpredsjednik Predsjedništva RH. Nakon osamostaljenja, postaje drugi čovjek u državi, odmah iza Franje Tuđmana.
Naslijedivši Stjepana Mesića, dužnost predsjednika Vlade RH odnaša od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. Za vrijeme njegovog mandata Sabor je donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kao i deklaraciju o proglašenju samostalnosti čime je započet proces razdruživanja od Jugoslavije.
Zajedno sa Stjepanom Mesićem, Slavkom Degoricijom i drugima, 1944. godine napušta stranku, zbog frakcijskih borbi unutar HDZ-a, a sljedeće godine osnivaju svoju stranku Hrvatskih nezavisnih demokrata kojoj je bio i predsjednik.
Danas je u mirovini, politikom se ne bavi aktivno, a o svojem dugom političkom angažmanu napisao je i memoare – Politika i domovina: Moja borba za suvremenu i socijalnu Hrvatsku.
