Rano jutro u Zagrebu poremetile su jurnjave policije, Hitne, kombija i kamiona...
˝Imam devet dijagnoza i sina koji ima posebne potrebe. Kamo da ja odem?˝

Rano prijepodne u zagrebačkom naselju na krajnjem istoku, poremetila je jurnjava policijskih kola, Hitne pomoći i kombija te kamiona. Gospođa Ozana Rogulja, žena s devet dijagnoza i sinom Dinom (19) koje ima posebne potrebe te mu je dijagnosticiran ADHD nazvala je Jutarnji u smrtnom strahu, a mi u nastavku prenosimo njihov tekst…

– Deložiraju nas, odnose nam stvari, ne znam gdje ćemo – kazala je panično.

Stigli smo, a gospođa Ozana već je bila pod liječničkom skrbi. Ordiniran joj je sedativ. Radnici tvrtke koju je angažirao Grad Zagreb iznosili su namještaj te zapečatili stan u kojem Ozana sa sinom živi već devetnaest godina.

Iza nje je teška obiteljska priča, bivši suprug u više je navrata prijavljivan zbog obiteljskog nasilja, kako prema njoj, tako i prema djetetu. Živjeli su samo zgradu dalje kada im se javio susjed, korisnik stanarskog prava stana u vlasništvu Grada Zagreba. Ponudio im je, kaže Ozana, da usele jer on ide.

– Prihvatila sam. Redovno sam plaćala sve prema državi, sve režije, nikada nije bilo problema. No, činjenica je da smo bespravno uselili. Ali, što da radimo? Gdje smo trebali otići!? – pita nas.

Nije joj nimalo sporno da su u stan uselili bespravno. Kaže da je dosad u namještaj i održavanje stana uložila najmanje pedeset tisuća kuna. U Gradu Zagrebu tvrde suprotno.

– Osim što je bespravno tu 19 godina, samo dug prema Zagrebačkom Holdingu je oko pedeset tisuća kuna. Deložacija je u više navrata najavljivana. Gospođi je preko nadležnog Centra za socijalnu skrb ponuđen smještaj u Kosnici, kao i sinu. Iako se uistinu radi o osobi s posebnim potrebama, njegovo stanje nije takvo da bi trebao u posebnu instituciju. Štoviše, majka i on izjavili su da je radno sposoban – doznali smo neslužbeno iz ureda zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Dino će idućih nekoliko dana prespavati kod kuma u centru grada, majka Ozana kod dugogodišnjeg prijatelja u naselju. Što će dalje?

– Ne znam. Možda da obijem vrata i opet uđem u unutra – kaže u očaju, ali i pod medikamentima. Kazujemo joj da bi to, radi povrede pečata, predstavljalo kazneno djelo i nije pametna zamisao, a ona umorno pogleda u nebo pa kaže: ‘Ok, a koja je vaša ideja?‘

Sjede na klupici ispred zgrade. Pomoći nema niotkuda. Policija je odradila svoje, hitna dala injekciju, građevinari iznijeli stvari i zapečatili stan. Što dalje?

– Sin i ja nekoliko dana možemo biti u privremenom smještaju. Ali, to definitivno nije rješenje. Nemamo niti jednu nekretninu u vlasništvu. Godinama je trajala ostavinska rasprava iza pokojne majke, ali to je loše završilo. Mi doslovce nemamo gdje. U Kosnicu ne želimo, pogotovo s djetetom s posebnim potrebna. Ja bih radila, cijeli život radim, bila sam neko vrijeme kuharica u Ministarstvu financija, nijedan mi posao nije težak, ali zbog dijagnoza trenutno nisam radno sposobna – očajna je gospođa Rogulja.

Na potezu su Centar za socijalnu skrb i Ministarstvo, jer problem ove obitelji neće se riješiti sam od sebe, piše Jutarnji list.

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

NET.HR

IZ HRVATSKE

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.