Domaći radnik ili strani ‘plaćenik’? Priča o stranim radnicima nešto je s čime se susrećemo na svakom koraku. Direktno ili indirektno, htjeli ili ne htjeli, jer činjenica je, oni su ovdje, u Hrvatskoj, i sve ih je više. Mnogima od njih Hrvatska je ‘nova Njemačka’, obećana zemlja u kojoj će zaraditi dovoljno da ima za kruh i da još toliko pošalje svojoj obitelji u Nepal, Indiju ili na Filipine. Nezaobilazna su tema, ali ne samo tema, oni su osobe, a ne neka roba koju smo uvezli. A kako se kreće tržište rada, njihov priljev neće stati, dapače. Oni nisu više samo senzacionalističke ili manje senzacionalne medijske priče o migrantima, odnosno imigrantima i emigrantima, oni nisu više ni pojave ‘rezervirane’ samo za velike gradove, oni su danas vaši sugrađani, vaši suseljani, vaši kolege na poslu u maloj, srednjoj ili velikoj tvrtki, vaši prodavači, konobari, kuhari, vaši frizeri, vaši dostavljači i poštari. Vaši susjedi. A u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno već u sljedećoj generaciji, vaša obitelj. Pa kako onda olakšati njihovu asimilaciju u hrvatsko društvo? Tema je to kojom se vrijedi pozabaviti i za koju vrijedi pronalaziti kvalitetne sugovornike – što u samim stranim radnicima, što u njihovim poslodavcima, što u političarima, što u njihovim najmodavcima ili jednostavno, njihovim hrvatskim, odnosno zagorskim susjedima i sugrađanima.
O ovoj važnoj temi razgovarali smo s trojicom vlasnika poduzeća iz Krapinsko-zagorske županije koji zapošljavaju strance iz raznih zemalja.
Igor Pavić, vlasnik građevinske tvrtke “Pavić gradnja” iz Klanjca ističe da, kada su procijenili potrebu za radnicima, shvatili su da u građevinskoj industriji jednostavno ne mogu pronaći dovoljno kvalificiranih ljudi za svoju proizvodnju.
– Odluka da uvezemo radnike iz Nepala i Egipta bila je nužna. Imamo devet radnika koji su se brzo uklopili u naš tim. Prihvaćeni su dobro jer su vrijedni i marljivi. U početku su postojale određene barijere, ali smo organizirali edukativne tečajeve kako bismo im olakšali prilagodbu. Smještaj smo im osigurali u našim objektima u blizini gradilišta, a plaće su konkurentne lokalnim standardima. Do sada je to bila dobra praksa, jer su naši radnici doprinijeli povećanju produktivnosti – ističe Pavić.
Sličnog je mišljenja i Marko Duran, vlasnik poduzeća ‘Duran’ za proizvodnju prehrambenih proizvoda iz okolice Pregrade.
– Naša proizvodnja zahtijeva specifične vještine koje domaći radnici ne pokrivaju u dovoljnom broju. Naših pet radnica iz Indije obavlja poslove u pakiranju i preradi gotovih proizvoda, a njihovo znanje i iskustvo izuzetno su korisni. Odluka o zapošljavanju stranaca donijeta je zbog tehnoloških izazova s kojima se suočavamo. U prvih nekoliko mjeseci imali smo problema s integracijom, ali uz podršku lokalne zajednice i kolega, to se brzo promijenilo. Imamo ih smještene u novoizgrađenom stambenom objektu blizu naše tvornice, a plaćeni su prema hrvatskim standardima. Ovakva praksa donijela je ne samo produktivnost, već i novi duh u tim – objašnjava Duran.
Milan Štimac, vlasnik tvrtke “Agro Štimac” iz Zlatara kaže da su se odlučili za uvoz dvojice radnika iz Egipta, s obzirom na to da se i njihov sektor suočio s nedostatkom radnika, pogotovo sezonskih.
– Njihovo znanje i iskustvo u poljoprivredi izuzetno su korisni. Prvo smo ih smjestili u obiteljskom stanu u našoj blizini, a plaćamo ih kroz sustav koji uključuje dodatne beneficije. U početku je bilo skeptika među zaposlenicima, no sada su prihvaćeni kao punopravni članovi tima. Ova suradnja se pokazala vrlo korisnom, što nam omogućuje da u vrijeme žetve budemo učinkoviti i ne probijemo rokove – zaključuje Štimac.
Iskustva Pavića, Durana i Štimca ukazuju na sve veće izazove i prilike s kojima se hrvatska poduzeća suočavaju. No, uvođenje stranih radnika, čini se, ne samo da rješava problem nedostatka radne snage, već donosi i novu energiju, vještine i perspektive unutar timova. Iako su se mnogi susreli s preprekama u integraciji, iskustva koju dijele ukazuju na potencijal za uspješnu suradnju i međusobno razumijevanje. Ključno je stoga raditi na jačanju komunikacije između lokalne zajednice i stranih radnika, stvarajući tako inkluzivnije i tolerantnije okruženje za sve. Ovaj prijelaz može pridonijeti izgradnji društva koje cijeni raznolikost i prepoznaje doprinos svih svojih članova, bez obzira na njihovo podrijetlo.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
