Antonio Kovačić iz Marije Bistrice državni je prvak u praktičnom streljaštvu
“Do prije četiri godine radio sam kao konobar, no ljubav prema oružju oduvijek je bila prisutna”

Zagorje ima prvaka Hrvatske u praktičnom streljaštvu! On je Antonio Kovačić, dolazi iz Marije Bistrice i ima 25 godina. Antonio se ovim nesvakidašnjim sportom bavi tri godine i već je počeo nizati uspjehe. Mi smo stoga odlučili porazgovarati s novim državnim prvakom u kategoriji ‘Open’.

Antonio, čestitamo ti na zlatnoj medalji i velikom uspjehu za tebe, Općinu Marija Bistrica te Krapinsko – zagorsku županiju! Ispričaj nam malo kakva je to kategorija u kojoj si slavio i kako je sve to izgledalo.

– Hvala vam na čestitkama, lijepo je znati da se netko u Zagorju zanima za naš sport! Proteklog vikenda bili smo u Osijeku, gdje je 24. kolovoza na strelištu Pampas održano Prvenstvo RH u organizaciji Udruge za praktično streljaštvo ‘Pampas Osijek’ i uz pokroviteljstvo Hrvatskog saveza za praktično streljaštvo. To je već dugo poznato natjecanje u našim krugovima. Ove je godine bilo puno zalaganja i kako se ono kaže, uz malo sreće dogurao sam do zlatne medalje u kategoriji ‘Open’ – kaže nam Antonio u uvodu intervjua, pa nastavlja:

– Sudionici su se natjecali u pet kategorija: ‘Production’, ‘Production Optics’, ‘Standard’, ‘Classic’ te ‘Open’ u kojoj sam ja slavio. Svaka kategorija donosi određenu razinu znanja i vještina jer se za svaku od njih koristi druga vrsta pištolja s odgovarajućom opremom. Svaka kategorija ima svoje natjecatelje te posebno svoje medalje. Kategorija ‘Open’ je kako i sama riječ govori otvorena, dozvoljene su modifikacije po oružju te nema puno restrikcija na opremu. S natjecanjem smo krenuli ujutro u 9 i trajalo je cijeli dan, sve do 16 sati. Nastupalo je više od 90 natjecatelja na 12 složenih staza, svaka sa svojim čarima, izazovima, komplikacijama i preprekama – govori Antonio.

Što je zapravo praktično streljaštvo? O kakvom sportu je riječ?

– U teoriji, praktično streljaštvo je skup streljačkih disciplina koje uključuju dinamično gađanje meta, odnosno način gađanja pri kojemu strijelac mijenja svoju poziciju tijekom gađanja, puca na više meta koje su različito postavljene na određenim pozicijama i udaljenostima. Tijekom gađanja mjeri se i vrijeme pa su potrebne vještine brzog preciznog gađanja, kretanja i manevriranja oružjem. Moto praktičnog streljaštva je točnost, snaga i brzina. Discipline su podijeljene u divizije i svaka ima propisanu vrstu oružja i dodatne specifikacije koje oružje i oprema mora ispunjavati. Ovisno o vrsti oružja, discipline možemo podijeliti u kategorije: pištolj, puška i sačmarica. Discipline s pištoljem su najpopularnije, a koristi se uglavnom pištolj u kalibru 9×19. Jedan od načina bodovanja je da se zbroj svih bodova pogodaka umanji za kaznene bodove te se podijeli s vremenom koje je strijelcu trebalo da savlada stazu. Time se dobiva hit faktor, odnosno što veći iznos, to bolje – objašnjava nam novi državni prvak.

– Strijelac dolazi na početnu poziciju staze (pištolj je prazan u holsteru), na zapovijed sudca puni oružje i vraća ga u holster. Nakon što je strijelac spreman, na zvučni signal sudca započinje stazu i kreće mjerenje vremena. Po završetku, za kojeg se smatra zadnji ispucani metak, vrijeme se zaustavlja, a strijelac prazni oružje ako ima još metaka te pokazuje sudcu prazno oružje koje nakon toga sprema u holster. Nakon toga započinje ocjenjivanje. Staze možemo rasporediti u kratke, srednje i duge. Kratke zahtijevaju do najviše devet metaka da bi se završile i ne više od dvije pozicije za gađanje, srednje zahtijevaju do najviše 16 metaka da bi se završile i ne više od tri pozicije za gađanje, dok velike staze zahtijevaju do najviše 32 metaka da bi se završile. Koriste se posebne mete prikazane na slici, ali na stazi se mogu nalaziti i ostali objekti za gađanje kao što su metalni poperi i pomične mete – govori nam Antonio.

– Trening se svakako isplatio, puno je tu potrošenih metaka i izbušenih meta. Tu su naravno najviše pomogli moji treneri iz Slovenije, Streljački klub ‘Orto’ te treneri iz Zagreba, AVB Klub za praktično streljaštvo. I eto, tako smo dogurali do prvog mjesta u ‘Openu’ i 16. mjesta u ukupnom poretku. To je ogroman pomak u odnosu na prošlu godinu kad sam završio tek 56. – ponosno priča ovaj 25-godišnjak.

A kako je sve krenulo? Odakle zanimanje za ovaj sport?

– Do prije četiri godine radio sam kao konobar, no ljubav prema oružju oduvijek je bila prisutna kod mene. Dok su druga djeca kupovala autiće i ostale igračke, ja sam svoju prvu pušku, naravno plastičnu, dobio od tate na sajmu u Ludbregu, sjećam se toga kao da je bilo jučer! Kad sam krenuo u školu, bio sam kratko u našem klubu za streljaštvo u Mariji Bistrici, da bi nakon toga prešao na airsoft puške kao hobi. To je trajalo sve dok nisam uspio doći do pravog vatrenog oružja, nakon čega je krenulo novo poglavlje mog života, nove avanture, nova prijateljstva, druženja… – kaže Antonio.

– Praktično streljaštvo je jako zanimljivo za sve ljubitelje oružja i adrenalina. Nije statično, već dinamično i ne puca se striktno s jedne pozicije i samo na preciznost. Postoje takozvani stageovi po kojima se trči, puca i savladavaju se prepreke. Po stazama su raspoređene papirnate i metalne mete. Bitne su preciznost i brzina jer na kraju sve zajedno ulazi u rezultat. Taj sport iz godine u godinu postaje sve poznatiji kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu. Ja sam na samom početku treniranja krenuo sa statikom i precizom. To mi je postalo dosadno te sam malo istraživao i naletio na praktično streljaštvo i tu je sve krenulo ispočetka. Osim toga, bavim se i trap streljaštvom (gađanje glinenih goluba) te vožnjom quadova, ali najviše fokusa uvijek okrenem na praktično streljaštvo. Ono zahtijeva puno predanosti, zalaganja i razumijevanja ako želiš ostvariti dobar rezultat. Uvijek se sjetim što su mi rekli na početku: “U ovom sportu postoje tri vrste natjecatelja – oni koji se zabavljaju, oni koji se natječu i oni koji su došli pobijediti”. Ja želim biti onaj koji se natječe i ide prema rezultatu, a zabava može pričekati – govori simpatični Antonio.

Što se tiče opreme, gdje je se može nabaviti? Sigurno ne na svakom koraku…

– Nažalost, u Hrvatskoj je slaba ponuda opreme, no imamo jednu odličnu trgovinu u blizini Ljubljane. Oprema je stvarno prvoklasna za potrebe svakog pucača, od oružja do futrola, remena, holstera za spremnike, opreme za zaštitu očiju i ušiju, torbi za oružje, kofera, odjeće… – kaže Antonio, kojeg smo za kraj ovog ugodnog razgovora pitali što planira dalje.

– Treniram većinom vikendom zbog posla. Preko tjedna se radi, a za vikend opuštanje i izbacivanje stresa. Sve je ovo još početak i mala doza pobjeda. Sa svakim treningom planiram ostvariti što bolji rezultat i probiti se u što veću i jaču kategoriju. Još sam mlad i imam puno vremena za napredak. Naravno, najveća čast bila bi mi nositi hrvatske boje i predstavljati našu zemlju na velikim natjecanjima, no u ovom je sportu konkurencija zaista velika. Imamo odlične natjecatelje koji su već osvojili hrpu medalja i želim svima puno sreće te da jednog dana svi zajedno stojimo u timu hrvatske reprezentacije – zaključuje Antonio.

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

NET.HR

IZ HRVATSKE

Kajkavske kronike

Još iz rubrike

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.