Ove subote, u večernjim satima, Dvor Trakošćan postat će čarobno mjesto! Već tradicionalno, u listopadu je na rasporedu dobro poznata i uvijek rado posjećena ‘Magična noć’, a ove je godine za posjetitelje pripremljen doista bogat i zanimljiv program.
Između ostalog, održat će se i predstavljanje zbirke pripovijetki Lovre Brlobuša, “Merkurijeva trgovina čuda i druge neobične pripovijesti” – ujedno i prve zbirke ovog mladog autora.
Brlobuš je rođen 1993. godine u Zagrebu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju i diplomirao povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Pisanjem se krenuo baviti vrlo rano. Uz povijesna istraživanja član je ‘Kajkaviane’, društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine, a bavi se i sviranjem gitare.
U Zagrebu je nekoliko godina pohađao glazbenu školu svirajući klavir, kao i školu crtanog filma. Premda je amater, veliki je zaljubljenik u šah. Trenutno živi u Zagorju, u Donjoj Stubici, a s nama je otvoreno porazgovarao o svojoj prvoj knjizi i ljubavi prema pisanju.
Kako i kada je nastala ljubav za književnošću?
Teško je na to dati precizan odgovor, ali literatura je oduvijek bila u mojoj blizini još od najranije dobi. Kao klinac volio sam da mi čitaju i čitati prilagođena izdanja Biblije i grčkih mitova, bajke braće Grimm i Ivane Brlić Mažuranić, a posebice Howarda Pylea i njegovo kultno ilustrirano djelo o kralju Arturu. Nakon toga, ako me sjećanje dobro služi, uslijedio je “Lav od Flandrije“ Hendrika Consciencea. Dakako, nije na odmet spomenuti i školske lektire. Dakle, važno je čitati od malih nogu. To je sigurno dobar poticaj. Odrastao sam u obitelji u kojoj su knjige bile iznimno važne, kupovale se, čitale i o njima se razgovaralo. Potreba za pisanjem uslijedila je vrlo brzo, oko dvanaeste, trinaeste godine kada mi je otac uvalio “Nule i ništice“ od Danila Harmsa. Možda bi se moglo reći kako je to bila ‘pregruba’ literatura za moj tadašnji uzrast, ali već sam upoznao apsurdni humor. Tome su pridonijele i popularne serije, primjerice, Monty Python i njihov ‘Leteći cirkus’. Tako se izgradio određeni senzibilitet za umjetnost koja je sklona parodiji, ironiji, groteski i metežu. Ubrzo nakon Harmsa otac mi je dao da čitam Marcel Mariëna, konkretno njegovu fenomenalnu zbirku “Likovi s krme“ koja je također bila dobar poticaj za stvaranje zaigranih i apsurdnih tekstova.
Koji su pisci najviše utjecali na vas?
Uz već gore spomenute moram svakako istaknuti Gogolja, Zamjatina, Bulgakova, Platonova i Nabokova. Dakle, ruski majstori, ma koliko god to u sadašnjim okolnostima zvučalo nepopularno. Iako, valja naglasiti kako se radi o autorima koji su uvelike kritizirali sistem, polemizirali s njegovim protagonistima ili, pak, bili primorani napustiti vlastitu zemlju. S druge strane, tu je velika ljubav prema njemačkoj književnosti. Primjerice, tu bih, uz mnoge druge, ponajprije istaknuo Goethea, Novalisa, Hölderlina, Hoffmanna i nedovoljno čitane austrijske modernističke velemajstore poput Roberta Musila i Hermanna Brocha. Uz njih, mogao bih navesti i mnoge druge autore poput Flauberta, Huysmansa i Becketta. Također, velik utjecaj izvršili su gotski i horror autori anglosfere poput Poea, Machena, M.R. Jamesa i Lovecrafta. Od nešto suvremenijih autora koje izrazito volim istaknuo bih Thomasa Pynchona.
Što vas motivira da pišete?
Zadovoljstvo. Igra. Naprosto volim slušati i pričati priče. Od dobrog kratkog vica do dugog klasičnog epa.
Kako gledate na svoju prvu izdanu knjigu?
S jedne strane sam vrlo zadovoljan, prva knjiga je tzv. ‘ice breaker’ i uvijek ostaje upamćena. S druge strane, posve sam svjestan momenata gdje bih, gledajući unazad, drugačije pristupio. Vrlo sam osjetljiv na detalje pa sam se podosta ‘izmučio’ kako ‘izbrusiti’ svoje likove i situacije u kojima se nalaze. Želja da stvaralački proces izvedem kako treba zahtijevala je puno truda, no moram reći da je čitava stvar ispala odlično s obzirom na to da se radi o prvoj objavljenoj knjizi.
Zašto posežete za temama vezanim uz čudno, magično, ironično i uvrnuto?
S obzirom na moju prvu zbirku priča “Merkurijeva trgovina čuda“, to je ponajprije bio svjestan ili manje svjestan odraz mnogih od gore spomenutih utjecaja koji su me ‘odgojili’ na taj način. Dakako, tu je i prisutna svijest o svijetu u kojem živimo gdje su apsurd, magija, paranoja i ironija sve svakodnevniji ili, zapravo, vječni.
Kao diplomiranom povjesničaru, koliko vam je bitan povijesni kontekst vaših priča?
Nikada nisam volio povijesne romane i novele koji se trude držati nekog provjerenog i dokazanog narativa jer takvo što nerijetko kastrira maštu autora i postavlja nevjerojatna ograničenja. U biti, smatram da je ‘povijesni roman’ nemoguć za izvesti i ne vidim nikakvu potrebu za tim specifičnim žanrom jer za svaki roman možemo reći da je ‘povijesni roman’. Naime, djelo ne može pobjeći iz vremena u kojemu je nastalo. Premda moje pojedine priče sadrže konkretne povijesne kontekste uvijek stavljam naglasak na imaginaciju i ne zamaram se potencijalnim ‘netočnostima’. Fikcija nema nikakvog razloga robovati ‘točnim podacima’, a posebno kada se bavi područjem čudnovatog.
Kako gledate na svoje likove? Jesu li oni odraz nečega što ste doživjeli?
Moji likovi su raznovrsni. Nema neke zadane tipologije. Neki od njih su bitange, neki su nesretnici, neki su luđaci, neki su cinični zafrkanti, neki su blesavi veseljaci, neki su zaigrani sanjari, neki su nasilnici, a mnogi od njih su naprosto karikature. Likove ne vidim kao vlastito zrcalo, već oni nastaju u trenutku inspiracije, a inspiracija ponekad doleti iz najbanalnijih kutaka ili, pak, u nekom ‘posebnom trenutku’.
Što je po vama smisao pisanja i što ono za vas znači?
Smisao pisanja je napisati kvalitetan i zanimljiv tekst s obzirom na odabranu temu, stil i tako dalje. Ne vjerujem u to da umjetnost ima nekakve društvene, kulturološke, političke, ideološke i moralne zadatke iako, naravno, ima utjecaj na svjetonazor i kulturu. Najmoralniji umjetnik je onaj koji se trudi biti što kvalitetniji u području za koje se opredijelio. Netko može biti genijalan autor s dubokom i toplom ljudskom pričom, moralnom poukom, kao što netko može biti genijalan u kaotičnoj dekadenciji.
Što još volite osim pisanja?
Kao magistar povijesti tu je velik i prirodan interes za znanost. Uz to bih svakako istaknuo glazbu pri čemu bih spomenuo kako imam YouTube kanal gdje povremeno objavljujem snimke gitarističkih improvizacija. Također, obožavam šah, ali tu sam amater koji naprosto uživa u igri.
Imate li nešto novo što planirate objaviti?
Imam dosta tekstova na kojima trenutno paralelno radim, pa sam pomalo u metežu, ali svakako namjeravam nastaviti pisati i objavljivati.
Imate li kakve preporuke za knjigoljupce?
E.T.A. Hoffmann “Sandmann“ ili, pomalo eufemistički prijevod, “Pješčuljak“. “Gospođa Bovary“ od Flauberta, mnogima dosadno djelo koje se shvaća tek kada čovjek sazrije. “Čevengur“ od Andreja Platonova, zatim “Čovjek bez svojstava“ od Roberta Musila, “Lužinova obrana“ od Nabokova… Ima toga. Ukratko, mislim da se ponovno trebamo vratiti starim majstorima!
Inače, Brlobuševu zbirku izdaje kuća ‘TIM press’, koja je u više od 30 godina postojanja objavila velik broj naslova – od beletristike i književne teorije, preko djela iznimnog historiografskog značaja domaćih i stranih autora, pa sve do djela antropološke, sociološko-politološke te znanstvene i popularnoznanstvene tematike. Također, ističu da, kada je god to moguće, nastoje u svoj izdavački program uvrstiti i djela mladih autora, poput zbirke “Merkurijeva trgovina čuda i druge neobične pripovijesti” Lovre Brlobuša, te im na taj način pružiti priliku i otvoriti vrata u svijet komercijalne književnosti.
