U pauzi MNT ‘Đurmanec Winter Kupa’ ‘uhvatili’ smo futsal igrača zagrebačkog Dinama, reprezentativca i jednog od organizatora ovog odlično organiziranog turnira – Matea Mužara, igrača koji svojim znanjem, poniznošću, željom da pomogne svima kojima je to nužno, dobrotom, odgovornošću i još mnogo toga, plijeni pozornost u svakom društvu gdje se nađe.
Najsvježije – u četvrtfinalu Kupa ‘rasturili’ ste Osijek s 9:2. Očekivano ili je i vas rezultat iznenadio?
Očekivali smo pobjedu ali svakako ne ovako visoku. Osijek je protivnik koji nam nije ‘ležao’. Prošle sezone izbacio nas je u polufinalu doigravanja za prvaka, a ove sezone u Superkupu i u posljednjoj prvenstvenoj utakmici koju smo igrali u Osijeku (2:1), tako da smo nakon tri uzastopna poraza očekivali pravu priliku za revanš. Takva prilika ukazala se u četvrtfinalu Kupa koju smo potpunosti iskoristili. Ponavljam još jednom – nismo vjerovali da ćemo tako uvjerljivo slaviti, ali drago mi je da jesmo!
Možete li se prisjetiti svojih početaka?
Počeo sam u Zagorcu iz Krapine kao i veliki dio onih dječaka koji žive na ovom području. Nakon toga krenuo sam put Intera iz Zaprešića, da bi nakon upisanog prvog razreda sportske gimnazije igrao u Hrvatskom dragovoljcu. Upravo taj dolazak u Zagreb mi je odredio kasniji put jer tamo sam po prvi puta upoznao futsal, gdje mi je prvi trening ostao u posebnom sjećanju: došao sam, a trener je bio – Matija Capar! On je stvarno odigrao veliku ulogu u počecima moje karijere i zbog toga ću mu biti zahvalan do kraja života. Bio je odličan trener, pogotovo za mlade igrače jer je i odgojno dosta utjecao na nas. U tim mlađim uzrastima vodio se filozofijom da mu je bitno stvoriti dobre igrače, a ne ganjati rezultate, te ga zbog toga danas mnogi i poštuju. Matija će uvijek biti u mojim sjećanjima, baš kao i Oskar Kadrnka. Svaku utakmicu igram za njih. Neizostavan detalj kod mene je kada igramo domaće utakmice. Prvo što uvijek vidim kada uđem na teren su njihovi dresovi koji visoko stoje na zidovima naše dvorane.U 17. godini ušao sam u prvu ekipu Futsal Dinama i rekli su mi: “Sada moraš odlučiti. Ili veliki ili mali nogomet”! Nije bilo puno dvojbe. Izabrao sam ono što više volim i evo me već sedmu sezonu u 1. HMNL i Dinamu.
Ostala nam je u sjećanju vaša izjava: “Zanimaju me samo dvije stvari fakultet i futsal”…
U pravu ste. Prilikom našeg posljednjeg razgovora stvari se nisu previše promijenile, osim što završavam fakultet. Ostalo mi je još pisanje diplomskog rada. Znači na petoj sam godini, na Sveučilištu Algebra Bernays te se nadam i vjerujem da će i to poglavlje u mom životu doći kraju. Nakon toga u potpunosti se mogu posvetiti samo futsalu, sportu kojeg živim, mogu slobodno reći, od jutra do sutra. Treniramo svaki dan, neki puta i više puta dnevno, tako da su moje misli usmjerene isključivo na futsal želeći da futsal i klub budu što bolji i da imaju što bolje rezultate.
Nakon jesenske polusezone ste na vrhu. Očekivanja su zasigurno, i vas i navijača, naslov prvaka. Hoće li biti teško i tko su vam glavni konkurenti?
Naravno da su u klubu kao što je Dinamo očekivanja najviša i želimo vratiti naslov prvaka države u klub. Taj cilj zasigurno neće biti lagan jer svatko tko poznaje 1. HMNL zna da su gotovo sve utakmice neizvjesne. Kada govorim o glavnim konkurentima, vidim mnogo njih i teško mi je izdvojiti nekog ali evo: Rijeka, Torcida, Novo vrijeme i Osijek. Plasman u ligi je izuzetno bitan zbog “hvatanja” što bolje pozicije u play offu, za koji sam uvjeren da će donijeti najkvalitetnijeg prvaka. Najbolji će biti onaj tko u play off uđe spremniji, koncentriraniji i tehničko-taktički, a ja sam uvjeren da će to biti moj klub – FK Dinamo Zagreb.
Imali ste jednu neugodnu epizodu u Rijeci gdje je domaći navijač bez razloga pljunuo na vas! Ostali ste nevjerojatno mirni…
Što se tiče događaja u Rijeci, ne bih želio to previše komentirati zato što ne želim davati previše pozornosti tom “navijaču”. Ostao sam miran jer u takvim situacijama ja kao igrač ne mogu dobiti ništa dobro, odnosno, da sam bilo kako reagirao moglo je za mene završiti samo loše tako da je moj fokus bio isključivo na teren i utakmicu. Sama reakcija izvan terena, navijači, više govori o njima samima negoli o igračima na terenu. Smatram da navijači trebaju maksimalno navijati u pozitivnom kontekstu, a na nama na terenu je da im pružimo maksimalno zadovoljstvo i pravi spektakl jer futsal to može. Sama utakmica u Rijeci, unatoč našem porazu, bila je odlična, a sve ono što se dogodilo na tribinama ostavio bi po strani.
Reprezentacija?
Ako se sjećateprilikom našeg prvog razgovora, rekao sam vam otprilike ovo: “Jedan od razloga zašto sam odabrao futsal je upravo to što sam u njemu vidio veći prosperitet – priliku da zaigram za reprezentaciju, što je vrhunac i želja svakog sportaša, bez obzira kojim se sportom bavi”. Počeo sam kao član U-19 reprezentacije (europski viceprvaci, op.a.). Nakon što je za izbornika došao gospodin Marović koji me vodio u U-19 reprezentaciji, dobio sam poziv i za ‘A’ selekciju, a istovremeno je za pomoćnika došao Kujtim Morina (trener Dobovca, op.a.). A kako je njihov cilj bio da pomlade reprezentaciju, ja sam dobio priliku, tako da sam u posljednjih godinu dana bio u svim akcijama reprezentacije.
Dvije godine kasnije došlo je do manjih promjena. Naime, više nisam standardni član reprezentacije, ali je bitno da sam na svim okupljanjima i zato mi je osnovni cilj, sada kada ću zaista imati više vremena da se u potpunosti posvetim futsalu, da se vratim među tih 12 do 14 igrača koji kreću u reprezentativne cikluse. Na meni je da maksimalno radim i da se nametnem izborniku te koristim priliku da reprezentaciji zaželim uspjeh na predstojećem Europskom prvenstvu.
Iza vas, uz Hanžića i Malogorskog te ostalih volontera, je odličan turnir ‘Đurmanec Winter kup’, gdje niste igrali već ste bili u organizaciji koja je bila odlična. Malo dojmova s tog turnira i planovi u budućnosti vezani uz njega.
Ovaj turnir zovem “Zimska priča” kojoj sam se izuzetno veselio. Nas trojica, Filip Hanžić, Goran Malogorski i ja, krenuli smo u to dosta entuzijastično sa željom i voljom da damo nešto našem kraju – zimski turnir koji će okupljati sve generacije jer smatramo da je ovaj kraj kolijevka malog nogometa u Zagorju, i samim time što ima dosta ljetnih turnira, a zimskih baš i ne, nas trojica smo se odvažili da realiziramo našu ideju o zimskom turniru.
Dojmovi s turnira su odlični. Dvorana je sva tri dana bila puna, a posebno veseli da zadnjeg, trećeg, dana turnira kada su vremenske prilike bile izuzetno nepovoljne (gusti snijeg, teško prohodne ceste, itd. op.a.), tribine su opet bile potpuno ispunjene te kao što bi ljudi rekli: “Da ste bacili šibicu u zrak ona ne bi pala na stolicu tribine“. Upravo taj podatak, stalno pune tribine i kvalitetan futsal, govori o dobroj organizaciji turnira za koji smo, bez lažne skromnosti, pohvale dobivali za vrijeme i nakon turnira. Zato naglašavam da ćemo nas trojica, uz sve one dobre ljude koji su volontirali, nastaviti truditi se da ovaj turnir postane tradicionalan te da ga svake godine dižemo na viši nivo u organizacijskom i u kvalitetnom smislu. Želim zahvaliti Općini Đurmanec s načelnikom Damirom Beloševićem i svim sponzorima koji su pripomogli da se turnir uopće održi, jer da nije bilo njih ta naša ideja ne bi zaživjela. Također, veliko hvala svima koji su nam pomogli – i na šanku, i na zapisničkom stolu, tetama čistačicama te svima ostalima jer bez njih ovaj turnir ne bi tako dobro odjeknuo ne samo u regiji, već i šire. Zahvaljujem i medijima koji su nas pratili, pogotovo Zagorje Internationalu i Kajkavskim kronikama, koji su s nama od samih početaka. Bez njih ovo bi ostala samo jedna lijepa priča za uski krug ljudi.
Za kraj – poruka mladima!
Radite ono što volite bez ustručavanja. Dajte najviše od sebe u sve što radite, nikada nemojte odustati i upravo takav stil života će vas kad – tad nagraditi, na ovaj ili onaj način.
Za kraj, vjerujemo da za ovog mladića vrijedi: “Dvije su stvari kojima svi težimo u životu: prvo je da dobijemo ono što želimo, a drugo da u tomu uživamo. Rijetki uspijevaju ovo drugo”. Mateo je uspio!
