Gospođa Zdenka Habunek iz Vidovca ima 77 godina, iza sebe šest desetljeća braka, gotovo 40 godina života u Njemačkoj – i jedan uistinu neobičan hobi. Već punih 40 godina predano skuplja srebrne suvenirske žličice iz svih krajeva svijeta. Danas ih ima oko 400, a iako se njezin suprug nikada nije zarazio tom strašću, Zdenka je ustrajno, strpljivo i s puno ljubavi gradila kolekciju kakvu rijetko tko u Hrvatskoj ima.
– Udala sam se s 19 godina, a sa suprugom ću iduće godine proslaviti dijamantni pir. Zajedno smo već više od 60 godina, ali moram priznati da on nikada nije razvio tu moju strast prema žličicama – govori nam Zdenka kroz smijeh.
Kako je sve počelo – Njemačka i jedna ideja
Zdenka je u Njemačku sa suprugom otišla 1970. godine. Upravo tamo rodila se ideja o skupljanju žličica.
– U Njemačkoj sam se upoznala s nekoliko žena koje su skupljale žličice i tada mi je palo na pamet da bih i ja to mogla raditi. Činilo mi se vrlo zanimljivo, imala sam veliku želju i volju, i vrlo brzo je to preraslo u pravi hobi – prisjeća se.
U jednom trenutku, jedna njezina prijateljica prestala je skupljati žličice i Zdenki poklonila cijelu svoju kolekciju.
– To je bilo oko 150 žličica. Danas sam na oko 400 komada ukupno – kaže.
Žličice kao ukras, ne za korištenje
Važno je naglasiti, ističe Zdenka, da to nisu obične žličice za kavu ili čaj.
– Ove žličice se ne koriste, one su isključivo za ukras. To su suveniri iz svih krajeva svijeta. Svaka je ukrašena grbom ili nekim simbolom grada ili države iz koje dolazi i napravljene su od srebra – objašnjava.
Dodaje kako se po težini i dodiru može osjetiti da je riječ o pravom srebru, a s vremenom one i potamne.
– Trebalo bi ih povremeno glancati, ali priznajem da ja to ne radim baš često. Mislim da sam ih dosad samo jednom očistila – iskrena je Zdenka.
Za svoje je žličice dala izraditi posebne male regale koji su obješeni na zidove njezina doma, a s kojih onda ponosno vise njezine srebrne žličice. Manji dio kolekcije, oko 50 žličica, izložen je i u prostorijama Udruge žena Vidovec, čija je Zdenka aktivna članica.
Iz svih krajeva svijeta – i pokoji duplikat
U kolekciji se nalaze žličice iz Amerike, Kine, Japana, Afrike, Meksika, ali i brojnih europskih zemalja.
– Iskreno, ja više niti sama ne znam iz kojih sve zemalja i gradova imam žličice. Vrlo je moguće da imam i nekoliko duplikata jer ja to više ne mogu sve popamtiti – govori Zdenka kroz smijeh.
S obzirom na to da su je stigle godine, više ne može prostim okom ni pročitati odakle je koja žličica, pa si je nabavila dva povečala – kao prava detektivka.
Iako nema jednu žličicu koja joj je draža od ostalih, priznaje da one koje je donijela iz Njemačke u njoj bude posebne emocije.
– Ipak sam tamo živjela punih 40 godina i taj dio kolekcije uvijek me podsjeća na to razdoblje života – kaže.
Radni vijek u Njemačkoj
Zdenka je gotovo cijeli svoj radni vijek provela u Njemačkoj.
– Najprije sam radila u tvornici gdje su se proizvodile kasete za radio, a zatim u firmi koja se bavila lijevanjem željeznih proizvoda. U proizvodnom pogonu bilo je 110 muškaraca i ja jedina žena među njima – ispričala nam je i dodala da je pred kraj radnog vijeka, prije povratka u Hrvatsku i umirovljenja, radila i u tvornici uredskih stolica.
U Hrvatsku su se suprug i ona vratili prije 15 godina, a s njima su, naravno, u Vidovec stigle i sve Zdenkine žličice. Većinu kolekcije prikupila je upravo tijekom života u Njemačkoj.
– Ovdje u Hrvatskoj sam ih prikupila jako malo. Ljudi ovdje nisu toliko upoznati s ovakvim hobijima, a i puno manje putuju – govori nam Zdenka.
“Sve sam ih angažirala”
Srećom, u njezinoj obitelji ima mnogo svjetskih putnika…
– Sve sam ih ja ‘angažirala’ – govori uz smijeh. – Moj zet zbog posla putuje po cijelom svijetu i često donosi žličice za moju kolekciju. Unuci također puno putuju, a imam i veliki krug prijatelja, pa kad god netko negdje putuje, uvijek se sjete mene i donesu mi jer znaju da ja to skupljam. Naravno, jedan dio kolekcije, oko 50 komada, sam i ja sama prikupila za vrijeme dok smo suprug i ja putovali i odlazili na godišnje odmore u Španjolsku, Tursku, Portugal, Francusku… – rekla nam je Zdenka te podijelila i mali savjet svima koji će se možda sada zainteresirati za ovakav hobi:
– Suvenire poput ovih žličica je najbolje kupovati na aerodromu. Možda je malo skuplje, ali onda ste sigurni da ste kupili pravu stvar. Doduše, možete ih pronaći i po centrima gradova, ali najčešće nije to ta kvaliteta i često nisu od pravog srebra kao ove – kaže.
Rijetkost u Hrvatskoj, ali velika radost
Iako ne može sa sigurnošću reći da je jedina u Hrvatskoj koja skuplja srebrne žličice, uvjerena je da svakako jedna od rijetkih.
– Osim obitelji i prijatelja, malo ljudi zna za moj hobi. Zato mi je jako drago kada netko pokaže interes i pita me otkud mi ideja. U Njemačkoj je to sasvim normalno, tamo ljudi skupljaju takve stvari. Kod nas se svi čude – i baš mi je to drago – iskreno priznaje.
S obzirom na to da ih ima oko 400 i da ne može sa sigurnošću reći koja država ili grad joj nedostaje u kolekciji, gospođa Zdenka nam kaže da ona sama aktivno više ne skuplja žličice i da je, što se nje tiče, kolekcija potpuna. Ipak, ako se netko vrati s dalekog putovanja i donese joj novu žličicu, rado će je prihvatiti.
O tome koliko cijela njena kolekcija žličica vrijedi, priznaje nam da nikada nije razmišljala jer joj nije palo napamet da bi se odlučila na prodaju. Za nju su, kaže nam Zdenka, sve te žličice neprocjenjive.
A što se tiče budućih planova, iako ima dvije kćeri i unuke, kaže nam da u njenoj obitelji nitko nije izrazio želju nastaviti širiti njenu kolekciju. Zasad još nije sigurna što će sa žličicama, ali nam je otkrila koja bi bila njena želja.
– Moram još točno odlučiti što ću napraviti s kolekcijom i već polako o tome razmišljam. Najviše bi voljela da žličice preuzme neki muzej ili neka slična institucija, po mogućnosti ovdje na našem području. Željela bih da budu izložene, da ljudi to vide. Bila bi prava šteta da 40 godina truda i predanosti samo tako padne u zaborav – ističe.
Kreativna snaga Udruge žena Vidovec
Osim po neobičnom hobiju, ranije smo naveli da je gospođa Zdenka jedna od petnaestak aktivnih članica Udruge žena Vidovec, a s obzirom na to što je sve svojim rukama napravila, mogli bismo reći da je unutar Udruge glavna kreativka. Udruga žena Vidovec aktivno se uključuje u promicanje kulture i tradicije Općine Vidovec, ali i sva događanja na području općine, a nebrojeno puta su upravo Zdenkini radovi, odnosno ideje, privlačili najviše pažnje.
– Kad smo se vratili iz Njemačke, ja sam si ovdje kući uredila radionicu u kojoj sam izrađivala stvarno svašta – cvijeće od različitih materijala, životinje od slame, anđele, pisanice, razne druge ukrase, lijevala sam razne kalupe… Bila sam među prvima koja je predložila da mi kao Udruga za blagdane ukrašavamo prostore Općine, prostore naše udruge, ali i ostale prostore tu po našem mjestu. Isto tako, pošto smo mi u Vidovcu poznati po zelju i imamo svoju ‘Zeljarijadu’, radili smo i brojne ukrase na temu zelja. Meni bi usred noći nešto palo napamet, i odmah ujutro sam išla u svoju radionicu i pokušala to napraviti i moram reći da sam stvarno uspjela napraviti sve što sam i zamislila – govori nam gospođa Zdenka i dodaje da su ljudi često u čudu gledali te rukotvorine.
Poruka za kraj
Na kraju, uputila je vrlo važnu poruku svima, a posebno mladima:
– Danas svi jako puno rade i često žive ‘od danas do sutra’. Svatko bi trebao imati neki hobi. Ja bi svima, a posebno mladima, savjetovala da odvoje vremena i bave se nečim što ih interesira, a što će jednog dana ostati za uspomenu njima, ali i njihovim nasljednicima – poručila je simpatična gospođa Zdenka.
