Nogometna romantika i dalje živi na zagorskim travnjacima, a potvrda tome stigla je u obliku najzvučnijeg transfera u povijesti županijske lige. Redove NK Oroslavja pojačala je prava ikona elitnog hrvatskog nogometa – Besart Abdurahimi. Igrač koji je godinama zadavao glavobolje prvoligaškim obranama u dresu Zagreba i Dinama, sada donosi svoj prepoznatljiv ‘vic u igri‘ u 1. ŽNL Krapinsko – zagorsku, pretvarajući Oroslavje u nezaobilaznu destinaciju za sve ljubitelje lokalnog nogometa.
Na konferenciji za medije kojoj su nazočili Tihomir Jagečić, predsjednik NK Oroslavje, Viktor Šimunić, gradonačelnik Oroslavja i Valentino Novosel, trener Oroslavja predstavljen je legendarni igrač HNL Besart Abdurahimi kao novi član kluba iz Prve županijske nogometne lige koji je došao iz Rudeša kao slobodan igrač.
Rođeni Zagrepčanin Abdurahimi imao je zanimljiv nogometni put od Lokomotive, Zagreba, Dinama, Istre 1961 skupivši u najjačem rangu hrvatskog nogometa preko 150 nastupa a prilikom nastupa u Zagrebu nagradu navijača “Purgerski ponos” za najsrčanijeg igrača sezone.
Nakon uspješne karijere na domaćim travnjacima svoj trag je ostavio, između ostalih, u Izraelu (Hapoel TA), Belgiji (Lokeren), Kazahstanu (Astana), Japanu (Cerezo Osaka), Makedoniji (Shkendija, Partizani), Rumunjskoj (Hermannstadt) i Sloveniji (Bravo).
Reprezentativni put također je ostao upečatljiv. Naime, igrao je za mlade reprezentacije Hrvatske (od U16 do U21) skupivši ukupno 46 nastupa uz šest postignutih golova. Reprezentativnu seniorsku karijeru nastavio je u Sjevernoj Makedoniji gdje je nastupio u 12 susreta i postigao jedan gol.
I upravo taj gol obilježio je njegov reprezentativni put jer ga je svrstao u red svojih najboljih i najdražih golova.
Pitali smo ga zašto?
– Bio sam tad član Lokerena i sudbina je htjela da upravo ja budem junak večeri. Igrali smo protiv Luksemburga koji su nakon prvih 45. minuta iznenađujuće vodili. Trener Boško Đurovski odlučio je da uđem u drugom dijelu i vratio sam mu povjerenje tako da je na meni učinjen kazneni udarac kojeg je realizirao Jahović za izjednačenje da bi u trećoj minuti sudačke nadoknade zaista sjajnim pogotkom s 25 metara doveo reprezentaciju do prve pobjede u kvalifikacijama. Stvarno je bio vrhunski gol, lopta mi je fantastično sjela. Iskreno, mislim da mi je ovo za sada najbolji gol karijere, gol pun emocija jer na tribinama je bila i moja rodbina koju sam rijetko viđao jer ja sam živio u Zagrebu a oni u Sjevernoj Makedoniji. Meni svakako najdraži i najljepši. Nije mogao doći u bolje vrijeme. Svi smo bili sretni, prekrasan je osjećaj pobijediti u 93. minuti.
Kako da ste odlučili doći u Oroslavje?
-Prije svega želio bi zahvaliti gradonačelniku, predsjedniku i treneru koji je i pokretač svega ovoga. Drago mi je da sam tu jer NK Oroslavje mi je u više navrata pomoglo tijekom moje karijere u smislu kada sam bio i bez kluba meni je trebalo ekipnih treninga a oni su mi pružili ruku i stvarno su uvijek bili tu i veo meni je drago da mogu na neki način upravo ovim činom pristupanja klubu vratiti im za sve ono što su mi pružili.
Koliko poznajete zagorski nogomet, pogotovo ovaj rang?
-Kroz karijeru sam prošao dosta liga od najboljih do onih malo slabijih – prve, druge, treće, četvrte – i znam da te lige koje na papiru izgledaju kao lakše lige su ustvari puno teže negoli izgledaju. Dati ću sve od sebe da svojim iskustvom i znanjem pomognem svojoj ekipi u ostvarenju ciljeva kluba – ulazak u viši rang. Koliko mi je poznato na drugom smo mjestu s pet bodova zaostatka iza Stubice što i nije puno s obzirom na broj kola koja se još moraju odigrati. Uostalom, prošle godine kada sam trenirao s njima vidio sam da se za ovaj razred nogometa dosta dobro radi. Vjerujem da dečki imaju kvalitetu da ostvare cilj a ja ću učiniti maksimalno sve da im u tome pomognem.
Na upit – Valentina i Vas veže veliko prijateljstvo još od najranijih dana na terenima Kranjčevićeve odgovorio je ponudio Valentino Novosel.
-Apsolutno. Nogometno smo odrasli zajedno, Dakle, od samih početaka kao desetogodišnjaci do seniora u kojima smo igrali nekoliko sezona. Što da kažem – suigrači, cimeri, družili se zajedno na terenu van terena odnosno nogometno smo zajedno odrastali i tako je ostao kontakt, družimo se obiteljski koliko nam to obveze dopuštaju, Sve u svemu ostala je poveznica – prijatelji smo! Ima li nešto ljepše?!
